Mirela Španjol Marković: Divim se hrabrosti nekih ljudi da se bore za svoje pravo na sreću

Opisani slučajevi dokazuju tužnu činjenicu da se često ne rastajemo zbog nestanka ljubavi, nego zbog nedostatka komunikacije koja nam pomaže da ju pokažemo, da jasno izrazimo svoje potrebe, snove, strahove. Komunikacija nam treba kao i hrana, zrak i voda, a nitko nas njoj ne uči. Samo ljubav nije dovoljna.

Pročitajte više…

Koja je razlika između sveznalica i neznalica? Skoro Nikakva!

Budimo iskreni, danas je u medijima i politici puno neiskrenosti, laži i prijetvora, tome doprinose skoro svi i svemu se za sada kraja ne vidi. Laže se i kad se misli da se govori istina, laže se iz interesa, laže se u napadu, ali laže se i u samoodbrani, laž je postala svemoguća, ona je sveprisutna.

Pročitajte više…

Ivana Kalogjera pokrenula portal Nismo same, za podršku ženama oboljelim od malignih bolesti.

Kada sam se razboljela, prvo sam otišla na internet potražiti savjet, podršku ili barem priču žene koja je već prošla kroz ono što me čeka. Priču koja budi nadu, mjesto na kojem mogu podijeliti svoju zabrinutost ili upoznati nekoga tko ima istu dijagnozu kao i ja. Nisam našla takvo mjesto. Tek se nekoliko žena odlučilo riječju boriti protiv bolesti vodeći svoj osobni blog. Njihova je priča vrijedna jer je bila iskrena, ali nedostajao je prostor u kojemu bi se takva iskustva mogla razmjenjivati, dijeliti i na osnovu njih crpiti snagu.

Pročitajte više…

Ivan Đikić: “Plagiranje ne poznaje granice i šteti razvoju svake institucije u kojoj se tolerira.”

Realnost je takva da plagijatori svih boja (od raznih političkih stranaka do nestranačkih dužnosnika) danas službeno rade na nekim od najodgovornijih javnih  funkcija u Vladi, Saboru, sudstvu, sveučilištima, školama, bolnicama i drugim institucijama u Republici Hrvatskoj.

 

Pročitajte više…

Lada Niseteo, Dnevnik povratnice: „Iz perspektive bolničkog kreveta sve je jednostavno- izliječiti će te sposobni.“

Shvatila sam razmjere bitke izmedju kvalitete i usenasepodase pristupa, i bivala, ne jednom, zaprepaštena metastaziranjem rodijaštva: ista prezimena u kancelarijama, isti predstojnici usidreni nad istim problemima, mrtvi rukavac rijeke, voda je stala, samo su amebe sretne, viši su oblici života potisnuti, utekli ili ugušeni. Da, to je ponekad Hrvatska, njihova a ne moja.

Pročitajte više…