Zvonko Žuvela: avantura uma i duha, Daniel Quinn- Ishmael

Imam priliku napisati nešto o ovom romanu i vjerojatno bi bilo neodmjereno od mene reći samo to- knjiga je krasna, ali namjesto o knjizi, napisat ću nešto o tome kako sam knjigu ja doživio. Ustvari, uvijek je tako, knjigu morate doživjeti, mora vam se ugurati negdje u neki skriveni kut vaše duše, mora vas podsjećati i tako vas natjerati da se malo po malo mijenjate i uz malo sreće konačno i barem malo promijenite. Ipak, u to sam uvjeren, ljudi ne bi trebali pisati o knjizi koju su pročitali, trebaju pisati o sebi i knjizi jer to je ono što ljude mijenja, knjiga je vaš partner i dok je čitate, njezina priča je vaš svijet.

Pročitajte više…

Eduard Pranger: Moj prijatelj Hrvoje

Prijatelji su mi uvijek bili važniji od rodbinskih veza jer ih, prije svega, nije bilo puno. U ovih šezdesetak godina tek nekoliko, a jedan od meni najboljih, ako ne i najbolji bio je Hrvoje, zvali smo ga Kompa. U mladosti, dijelili smo školu i kvartovske avanture, a u zreloj dobi kad god je to trebalo pomagali smo jedno drugom.

Pročitajte više…

Sandra Pocrnić Mlakar: “Slavenka Drakulić, Mileva Einstein i pismo kakvo nitko ne želi primiti.”

1. od mene nećeš očekivati intimnosti niti ćeš mi progovarati na bilo koji način 2. prestat ćeš mi se obraćati ukoliko ja to zatražim 3. napustit ćeš moju spavaću sobu odmah i bez protesta ako ja to zatražim

Pročitajte više…

Sandra Pocrnić Mlakar razgovara sa Sonjom Smolec, urednicom književnog časopisa Kvaka: “Kvalitetniji autor je skromniji od onog koji piše lošije”

Književnost ima i svoju „sivu“ zonu, mjesto gdje se gomilaju oni autori koji pod svaku cijenu žele imati objavljen rad ili knjigu. Vrijeme i čitatelji ipak profiltriraju dobre od loših. Internet je moćno mjesto ali može biti i dvosjekli mač.

Pročitajte više…

Selimović Mediha: “Srce majke dvoje žive djece”

Nikada nikome nisam rekla kako sam i na koji način, sedam mjeseci poslije očeve smrti, saznala da mi je od majke ostalo samo srce. I da moram mirno sačekati da i ono umre, kao i sve ostalo u njoj. Mislim da je majka znala da ja sve znam, kao što sam ja znala da ona sve zna. Ipak, prava dijagnoza i pravi naziv za njenu bolest u našoj kući nikad nisu naglas izgovoreni.

Pročitajte više…

Sandra Pocrnić Mlakar, osvrt na Interliber: “Vrhunac sebičnosti je prošao!”

Sajmovanje se uči. Sad smo već dovoljno iskusni (stari!) da se sjećamo socijalističkih sajmova na Zagrebačkom velesajmu i pokazali smo kako sami organiziramo događanja u četvrt stoljeća našeg mahnitog kapitalizma. Svatko tko izlaže treba naučiti kako može najbolje unaprijediti poslovanje i kako se na sajmu može najbolje predstaviti. Nije to čak ni naglašavanje prednosti, a skrivanje nedostataka.

Pročitajte više…

Jelena Osvaldić: “Na ručku kod Željke Markić.”

Pozvani su Zlatko Hasanbegović, Velimir Bujanec i Bruna Esih. Ilčić se sam pozvao, kao i obično, no Željka ga, kao prava kršćanka, nije imala snage odbiti. Jeli su posni ručak zbog jačanja duha, ali Željka je odjednom brzo ustala, otrčala u hodnik i naručila zagorske štrukle.

Pročitajte više…