Hrvatska danas-služiti ili bježati ?

Zvonko Žuvela

Vjerujem da još uvijek većina ljudi misli kako je prelazak iz real-socijalizma  u kapitalizam bio pametan i nužan korak iako se usput cijela jedna generacija naprosto izgubila u raskoraku. Što se može, život je takav, budućnost pripada mladima…. Ustvari istina je, pripada, u svakom slučaju pripada onim stotinama tisuća mladih koji su proteklih godina pobjegli iz Hrvatske trbuhom za kruhom i poput rakove djece razbježali se po dobro stojećim europskim državama. No što je s ostalima, s onima koji su ipak ostali, što njima pripada, imaju li budućnosti?

Hrvatskoj vlasti na čelu s predsjednicom iseljavanje je kao voda na mlin  
Režim u Zagrebu je prepredeno galantan i svim nezadovoljnima kaže- vrata su vam otvorena! Povlaštena klasa će ako treba raseliti sve osim sebe i svojih jataka, ali dakako, uhljebi ostaju jer zašto ne-dobro im ide, čak im i samo raseljavanje ide u prilog i kladio bih se da je malo onih koji su dali otkaz u nekoj od bezbrojnih državnih i paradržavnih ‘institucija’, u ministarstvima i u ‘tijelima’ državne uprave kako bi na djelu pokazali svoje majstorije pred zabezeknutim zapadnim kapitalistima nesviklim na genijalnost hrvatskog činovnika  i tako ih stjerali u kut i iscijedili gomilu eura za svoje profesionalno umijeće.

Dapače, iz Hrvatske bježe uglavnom mladi nezaposleni, nevažno stručni ili nestručni jer na društvene jasle se ionako dolazi uglavnom preko veze koju imaju oni koji su se već ‘ujaslili’, na primjer njihovi očevi, majke, stričevi, tete, ujkani…. i tako dalje. Dakle, državni, paradržavni i ostali javni zaposlenici mogu odahnuti, ne prijeti im nikakva opasnost, sve ostaje njima, a da toga bude što je moguće više, pobrinut će se domaća politička kuhinja koja će oderati kožu s ono malo preostalog gospodarstva i s pauperiziranog puka obamrlog od straha za budućnost pod ovrhama.

Prvorazredan politički motiv je -ostati na vlasti po svaku cijenu!
Pod skutima države je sigurno, ugodno i toplo, ali tako je oduvijek bilo i biti će, barem na ovim ‘našim prostorima’, no je li to jedini motiv politike- ograditi zauzet životni prostor, a ostale ili u doglednoj budućnosti protjerati ili podjarmiti, kinjiti i pljačkati? Ni govora, to je zapravo sekundarni, usputni imperativ, glavna stvar je oduvijek bila- ostati na vlasti, a dok je nezadovoljna ‘raja vani’ na domaćoj sceni se odmah ukazuju pomaci koji idu u prilog vlasti jer ravnoteža unutar biračkog tijela se pomjera prema opciji koja je prokrvila državno tijelo, a ‘nezadovoljnici’ su pobjegli  i tako povećali statističku zaposlenost pa se režim sada slobodno može tu i tamo pohvaliti ‘rezultatima’.

Što biva s ljudima koji nemaju privilegije, a ipak se ne daju otjerat?
Stvarno, kako na vjetrometini preživjeti, kako se snaći i ostati ‘svoj na svome’? Mislim da sve zavisi o stupnju autonomije i ako ste na neki način nezavisni, imate zubnu ordinaciju, pekaru ili autoservis, dovoljno je biti samo oprezan i držati se podalje od bankarskih usluga bez kojih se može, ali za sve one koji će za kruh morati nešto odraditi kod onih prvih, nisam siguran da je pametno ostati, čak i ako imate posao jer ovako kako je sada je, makar vam i ne izgledalo sjajno, ipak je bolje nego li će biti sutra, a i sutra će biti bolje nego prekosutra.

Zapravo, kretanja su dugoročno tako loša da ako ste lakomisleni za svoj račun, ne budite i na račun vlastite djece i djece vaše djece, razmotrite opcije koje su vam na raspolaganju, a imaju dugoročnu perspektivu i bježite glavom bez obzira, jednostavno prihvatite ‘velikodušnu’ ponudu naše predsjednice- kome ovdje nije dobro neka ide iz Hrvatske! Uglavnom, pazite se banaka, pazite se ovrha, pazite se države i pazite se na sve strane jer slijedeći ciklus bi mogao biti obilježen masovnim deložacijama onih koji se na vrijeme nisu sklonili i na nesreći drugih i ponešto naučili.

Što je bilo, bilo je, ali kako će sve to skupa završiti?
Dobra vijest je da je kraj daleko, ali loša je da nam je i međurezultat naprosto katastrofalan, nevažno po kojem kriteriju sve ocjenjujemo. S jedne strane, ako pogledamo  nacionalnu ekonomiju, već površno gledajući vidljivo je da nešto nije u redu, a kada malo pronjuškate, ustanovite da je to nešto zapravo sve! Ništa ne valja! Brojke su neumoljive i svi pokazatelji koji se na njih oslanjaju pokazuju da je gospodarstvo poražavajuće ruinirano i obezvrijeđeno i to onda u rezultatu neizbježno vodi u loše prognoze i loš trenutni rejting države. Na primjer, u trenutku u kojem ovo pišem vrlo vjerojatnim mi se čini da smo postali i službeno najsiromašnija zemlja u EU, mi i Bugari smo poravnati na nekih 57% prosjeka EU, a ispred nas su daleko odmakli oni koji nas nekad ni izdaleka nisu mogli pratiti.

Društveni procesi su retrogradni s laganom srednjovjekovnom notom, barem na onoj ciljnoj razini, a produkcija znanja, inovacija i djela iz kulture i umjetnosti na državnoj razini praktički ne postoji jer relevantno je samo ono što ima prođu u svijetu, a ostalo su samo režimski marifetluci. Zapravo, sve visi na entuzijazmu pojedinaca koji se sve više fokusiraju na otpore nazadnoj politici, a oni bolji vjerojatno već polako ‘preko grane’ pregovaraju o bijegu u civilizaciju . Uglavnom, vjerojatno ćemo se zalijepiti za samo dno EU i za jedno desetak, najviše dvadesetak godina ćemo biti predmet sprdnje i primjera ne kako treba nego kako nešto ne treba. Osim naravno, ako se u međuvremenu nešto ne promijeni, ali za to neki veći izgledi ne postoje jer gubimo supstancu, energiju i vrijeme, a sve ostalo je zapravo nebitno jer je zadano.

Zvonko Žuvela

HeraZnanje

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom