Marijana Bijelić-: “Smije li liječnik nametati svoje religijske stavove pacijenticama?”

 

 

 

 

 

OSVRT POVODOM 1. HRVATSKOG KONGRESA GINEKOLOGIJE I PERINATOLOGIJE POD OKRILJEM KATOLIČKE CRKVA

 

Katolički nauk o ljudskoj seksualnosti je poznat – vrlo je restriktivan, seksualnost ograničava na spolne odnose u katoličkom braku bez korištenja kontracepcije, sve ostalo, uključujući i ono što radimo sami s vlastitim tijelima, odnosno samozadovoljavanje,  smatra se grijehom. Poznato je i da su žene u unutar Crkve stavljene u podređenu poziciju, odnosno da je Katolička crkva ustrojena kao patrijarhalna hijerarhija u kojoj sva vodeća mjesta s kojih se odlučuje zauzimaju isključivo muškarci. Poznato je da je takva muška hijerarhija izrazito zainteresirana za kontrolu reproduktivnih prava žena (a s njima i svih prava žena koja ovise o mogućnosti kontrole vlastite reprodukcije i vlastite seksualnosti) i da na međunarodnoj razini koristi pravnu osobnost Katoličke crkve, odnosno status međunarodnog političkog subjekta Svete Stolice, da bi sistemski podrivala međunarodne inicijative za jačanje prava žena i poboljšavanje njihovog položaja i da to često rade zajedno s islamskim državama. Poznato je i da Katolička crkva koristi svoj utjecaj na razini nacionalnih politika kako bi opstruirala sva ona ljudska prava s kojima se ne slaže, pa je i tako s pravima žena, uključujući reproduktivna prava. Poznati su i koraci koje je Katolička crkva planu opstrukcije ljudskih prava do sad provodila kod nas: organizirala je referendum usmjeren protiv afirmacije prava neheteroseksualnih ljudi, napadala je programe zdravstvenog i građanskog odgoja upravo zato što bi se njime nove generacije informirale o značaju ljudskih i građanskih prava i o vlastitoj seksualnosti, poznate su i činjenice o zlouporabi priziva savjesti u cilju opstrukcije prava na abortus, poznate su akcije organiziranih molitvi protiv abortusa ispred bolnica, a nama u udruzi Protagora poznati su i slučajevi liječnika i farmaceuta koji ženama odbijaju izdati kontracepcijska sredstva.

Kad sve to imamo na umu, jasno je zbog čega je problematično zajedničko organiziranje ginekološkog kongresa (točnije Kongresa za forenzičnu ginekologiju i perinatologiju) državnih i javnih institucija i institucija Katoličke crkve, odnosno činjenica da su pokrovitelji skupa predsjednica Republike Hrvatske, kardinal Bozanić i biskup Košić, da su među organizatorima Hrvatsko katoličko sveučilište i Hrvatsko katoličko liječničko društvo i da će Hrvatsko katoličko sveučilište i Medicinska naklada na temelju skupa objaviti sveučilišni udžbenik za studente medicine. Naime, temeljna uloga demokratske države je zaštita prava svih njezinih građanki i građana od posezanja svih onih koji ta prava ne priznaju i ne poštuju, pa i od posezanja religijskih institucija. Samo postojanje institucija poput Hrvatskog katoličkog liječničkog društva nalaže oprez jer je jasno da su medicinska etika i služenje javnom dobru i pravima pacijentica i pacijenata i katolički nauk, odnosno katolička ideologija, nekad dolaze u koliziju, a teško je povjerovati da je jedno katoličko društvo osnovano s ciljem zaštite prava pacijentica od posezanja religijskih institucija i religijskih ideologija koje ta prava ne priznaju i sustavno opstruiraju.

 Jasno je da je ovaj osobiti spoj Katoličke crkve i njenih institucija s jedne strane i javnih znanstvenih i zdravstvenih institucija s druge strane usmjeren na podrivanje autonomne i sekularne znanosti, dakle znanosti koja ne bi bila podređena klerikalnim interesima i religijskim dogmama i koja bi iste mogla odlučno kritizirati. Također, jasno je i da je usmjeren i na podrivanje sekularnog javnog zdravstva u službi građanki i građana i realizacije njihovih prava, bez obzira na to priznaje li Katolička crkva ta prava ili ne. Dobar dio povijesti Zapadnog civilizacijskog kruga obilježen je klerikalnom crkvenom kontrolom znanja i samog sistema znanosti postupcima kao što su brutalna cenzura i iskrivljavanje znanja, odnosno usklađivanje i kastriranje svih onih znanja koja su imala potencijal dovesti u pitanje crkveni nauk, a time i moć i itekako ovozemaljske materijalno opipljive interese crkvene hijerarhije.

 

Narušavanjem sekularnog karaktera znanosti – u ovom slučaju medicine,  točnije ginekologije, omogućujemo ponovno oživljavanje takvih praksi gdje bi medicinsko znanje bilo ideološki kontrolirano, iskrivljavano, tendenciozno tumačeno i ukratko podređeno interesima crkvene hijerarhije umjesto interesima pacijentica i njihovoj autonomiji.

       

Korištenje liječničke pozicije za nametanje vlastitih religijskih stavova (bez obzira je li riječ o iskrenim moralnim stavovima ili o naprosto o oportunizmu, odnosno o podlijeganju ideološkim pritiscima kojima su liječnici izloženi) predstavlja grubu zlouporabu položaja usporedivu s ucjenjivanjem pacijentica za stjecanje materijalne koristi, odnosno usporedivu s bilo kakvom zlouporabom položaja u privatnom interesu liječnika. Organiziranu zlouporabu liječničkog položaja u interesu religijske institucije koja ima vlastitu ideologiju i vlastitu agendu usmjerenu protiv reproduktivnih prava žena (a time i svih drugih prava koja ovise o mogućnosti kontrole vlastite reprodukcije) smatram najgorim oblikom zloupotrebe moći, dehumanizacije žena i kršenja njihovih ljudskih prava. Posao liječnika, bio on katolik, budist, musliman, ateist, agnostik, ili gnostik ili nešto treće nije nametanje svojih religijskih stavova pacijenticama, nego rad za dobrobit pacijentice, odnosno pomaganje u izvršenju njenih autonomnih odluka o vlastitom tijelu.

Što se tiče predsjednice kao pokroviteljice skupa i liječnika sudionika na skupu, ovakvim postupcima oni, umjesto da štite prava pacijentica od svakog pa i klerikalnog nasrtanja, staju na stranu crkvene hijerarhije koja ima ambicije kontrolirati spolnost i reprodukciju žena. Takvim svojim postupkom predsjednica i liječnici iz vlastitog oportunizma, zlorabeći vlastiti položaj, izdali su žene – građanke Republike Hrvatske, odnosno svoje pacijentice, zbog interesa crkvene hijerarhije.

Upravo su nepoštivanje temeljnih ljudskih prava i osobit hijerarhijsku autokratski ustroj većine religijskih institucija razlog zbog kojeg su odvajanje države i crkve nužni, a nepoštivanje te odvojenosti, odnosno prožimanje i zajedničkog djelovanje  javnih i religijskih institucija, kako vidimo i na ovom primjeru, rezultira postepenim dokidanjem svih ljudskih prava koja Katolička crkve ne priznaje, kojima se sa vlastitih doktrinarnih stajališta protivi, ili koja idu protiv interesa hijerarhije kao što je u ovom slučaju riječ s reproduktivnim pravima žena.

 

Marijana Bijelić

Izvor fotografija: M.B.

HeraZnanje

 

 

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom