Prof.dr.sc. Ivan Đikić, Nismo same: Svaka osoba ima vlastiti put borbe protiv tumora u kojem se mijenja i koji ju određuje

 

 

 

 

Ivan Đikić napisao je tekst za portal Nismo same, koji je nedavno pokrenula Ivana Kalogjera.

“Nažalost, u prvim trenucima suočavanja s dijagnozom tumora bolesnici su često ostavljeni sami, bez stručne pomoći ili razumijevanja najbližih, obitelji, djece i prijatelja. Svaka profesionalna i osobna pomoć u tim trenucima je neizmjerno bitna jer može značajno utjecati na ishod bolesti.

Potrebni su vrijeme, strpljivost i ogromni napor svih čimbenika u procesu liječenja, od bolesnika, obitelji, do psihologa, znanstvenika, liječnika i cijelog zdravstvenog sustava. Tada ćemo na karti velikih brojeva vidjeti da su tumori postali kronične i izlječive bolesti

Već 25 godina aktivno istražujem tumore, razloge njihova nastanka, promjene koje ih potiču na metastaziranje, te pokušavam prodrijeti u unutrašnje tajne u stanicama tumora koji blokiraju učinak našeg imunološkog sustavu i čine ih otpornim na djelovanja raznih lijekova i terapijskih metoda. Cijelo to vrijeme moja je želja, a i želja brojnih znanstvenika i liječnika širom svijeta, pronaći optimalne metode liječenja za brojne vrste tumora te kritično pratiti njihovu djelotvornost. Suvremena medicina, usprkos ogromnim troškovima, sve više se usredotočuje na potrebe pojedinca i pristupa liječenju svakog tumora pojedinačno, koristeći pri tom moderne metode dijagnostike i liječenja. Epidemiološke i statističke studije govore nam o trendovima-promjenama u pojavi tumora i uspješnosti liječenja. Podaci u posljednjih 20 godina ukazuju da je dosadašnji uspjeh u borbi protiv tumora posljedica uspješnih programa prevencije, rane dijagnostike te sve djelotvornijih kombiniranih terapijskih metoda. Sve je to razlog i za optimizam medu stručnjacima i javnosti. Kada podaci pokazuju da je danas preživljavanje bolesnica s HER2-pozitivnim tumorima dojke (podgrupa agresivnih tumora dojke) blizu 90 posto, a samo prije dvadesetak godina taj broj je bio ispod 20 posto, onda se radi o ogromnom uspjehu.

No, to nije dovoljno, jer kod brojnih drugih tumora rezultati nisu toliko optimistični, te tumori predstavljaju treći razlog smrtnosti u svijetu nakon srčanih bolesti i infekcija. Stoga što dalje? Kako pobijediti tumore? Koji su novi znanstveni pristupi? Možemo li pružiti ljudima nadu da su tumori izlječive bolesti? Nije lagano odgovoriti na ta pitanja, jer tumori su dio našeg organizma koji se stalno mijenja, posljedica su našeg života u raznim okolnostima i utjecaja vanjskih čimbenika te se specifično mijenjaju prema životu pojedinca.

Osim toga, tumori imaju ubrzanu evoluciju koja im omogućava prilagođavanje novim okolnostima, puno brže nego što to čine zdrave stanice. Sve su to izazovi kojima znanost staje na kraj postepeno i sigurno, i napredak je očigledan. No, potrebni su vrijeme, strpljivost i ogromni napor svih čimbenika u procesu liječenja, od bolesnika, obitelji, do psihologa, znanstvenika, liječnika i cijelog zdravstvenog sustava. Tada ćemo na karti velikih brojeva vidjeti da su tumori postali kronične i izlječive bolesti.

U ovom sam eseju želio podijeliti i svoja razmišljanja o tumorima kao čovjek, a ne samo kao znanstvenik. Istina je da dijagnoza tumora predstavlja veliki šok za pojedince, da je prva reakcija često mješavina straha i neizvjesnosti što je ispred nas, ljudi se boje gubitka voljenih, patnje, a uvijek je prisutno i pitanje nesigurnosti, do kada i kako dalje? Nažalost, u prvim trenucima suočavanja s dijagnozom tumora bolesnici su često ostavljeni sami, bez stručne pomoći ili razumijevanja najbližih, obitelji, djece i prijatelja. Svaka profesionalna i osobna pomoć u tim trenucima je neizmjerno bitna jer može značajno utjecati na ishod bolesti. Suočeni s dijagnozom tumora, ljudi reagiraju različito, u rasponu od nevjerice i neprihvaćanja, preko očaja, bijesa i depresije. U takvom osjetljivom periodu od presudne su važnosti brza analiza konkretnih činjenica koje su prezentirane od strane liječnika, educiranje o bolesti, primanje pomoći od obitelji i liječnika, te aktivno sudjelovanje u liječenju. Važna je i osobna snaga, prihvaćanje rizika i promjena koje dolaze s liječenjem, a koje su jedinstvene za svaku osobu.

U životu sam imao čast upoznati osobe poput Vesne Andrijević-Matovac koja je svojim životom, radom za druge, stvarajući udrugu Sve za nju“, pokazala kako se može pobijediti tumore, iako Vesna danas više nije s nama. Njezin nepresušni optimizam i energija te prihvaćanje života u kojem svaki sretan dan, svaki uspjeh njene kćeri, svaka dodatna godina življenja, predstavljaju njezinu pobjedu nad tumorima. Stoga sam uvjeren da koliko god znanstvenici i liječnici svojim radom pomažu oboljelima, svaka osoba ima svoj vlastiti put borbe protiv tumora u kojem se mijenja i koji ju određuje.

I upravo me stoga impresionirala Ivanina stranica. Iskreno, zanimljivo, a toplo i pristupačno, Ivana priča svoju priču od dijagnoze do danas. Što je mislila na početku a što danas, kako je dijagnoza tumora utjecala na nju, i na njezinu obitelj, kako je prikupljala unutrašnju snagu i kako se danas osjeća. Put do izlječenja bio je trnovit, Ivana je doživjela padove, ali i uspone, da bi na kraju svojom velikom pozitivnom energijom i upornošću, te korištenjem pravih terapijskih metoda u pravo vrijeme, uspjela u borbi protiv tumora. Ivana nije samo pobijedila tumor, nego se pri tom istodobno promijenila i kao osoba. Postala je, kako sama kaže, drugačija, potpunija, samosvjesnija osoba koja je danas sretnija nego ikad prije i koja želi svojim iskustvima i savjetima pomoći i drugima. Hvala joj na iskrenosti i osjećajima koja je spremna dijeliti s nama.”

Ivica Đikić, za portal Nismo same

 

 

Foto: privatni album Ivana Kalogjera

HeraZnanje

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom