Selimović Mediha: Dok vadiš sebe iz septičke jame, drugi gledaju odmaknuto, uperenog prsta i začepljenog nosa.

 

 

 

Odrasla sam u sredini u kojoj je bilo uobičajeno da žena pati.
Što veća paćenica to bolja žena!
Jednostavno, od malih nogu nam je ugrađivan jedan chip programiran tako da žensko dijete misli da sreća onih oko nje treba da bude ispred i iznad njene sreće.
A, njoj ako šta ostane!
“Prava žena” je ona koja se najviše žrtvuje, koja najviše ide od sebe i koja cijelog života kupi mrvice sa “stola”, bez prigovora, bez huke i halabuke. I koja pristaje na svaku laž, na svaku obmanu, na svako poniženje i na svaku svirepost… jer joj je tako “grah pao”.

Muškoj djeci se ugrađivao drugi chip u moždane ćelije.

Ponekad pričam svom djetetu kako sam nekada – ne tako davno, u svom okruženju šutila, ne usuđujući se uopšte pokazati i iskazati šta mislim, šta osjećam, šta želim uopšte… jer mi niko ne bi rekao:
– Aha! Možda si u pravu! Svaka čast što si mi ukazala na to, razmisliću! Pametno je to! Dobar prijedlog.

Tamo gdje sam ja odrasla, radila i udala se, rekli bi:
– Jezikara!
– Svakom loncu poklopac.
– Šuti, mala! Šta ti znaš?
– Ne miješaj se u moj posao!
– Pa, šta! Žensko si!
– Prava žena šuti i sluša!
– Hoćeš hljeba nad pogačom!
– Pogledaj se!
– Bolje ti je gledaj svoja posla i prihvati se šerpe!
– I tako dalje… i tako gore…

Kćerka me gleda sa nevjericom. Pita me kako sam mogla toliko odlaziti od sebe, gdje je tu samopoštovanje, zbog čega sam sakrivala svoje afinitete, svoje strasti, svoje pravo biće, svoje potrebe…
I zašto sam se pokušavala dopasti izopačenoj i primitivnoj sredini?
I svašta nešto me još pita.

Obično slegnem ramenima.

Tu i tamo… poneka bi žena iz moje generacije, shvatila da njena sreća ne ugrožava nikoga, da nije rođena samo zato da bude nesretna i da ne mora vječno kupiti mrvice sa nečijeg stola.
Ali, teško je šta mogla početi sa samom tom spoznajom.
I sa sobom probuđenom.
Jer, sve je nekada lakše nego mrdnuti dalje od okruženja u kojem aktivno žive milioni i milioni “chipova” koji ženu kroz stoljeća doživljavaju kao bića nižeg reda.
Uglavnom je bilo i biva tako da dok vadiš sebe iz septičke jame, drugi gledaju odmaknuto, uperenog prsta i začepljenog nosa.
Ili te guraju nazad.
Udahni duboko i zaplivaj kraul. Možeš i leđno.

Ako isplivaš – isplivaš! Ako ne isplivaš… a ti roni.
Jer, ni drugima nije bolje.
Ne traži proljev iznad govneta. Žensko si!

Jednog dana sam se odlučila da ne budem žensko.
I onda sam se razboljela.
Sad sam svima dobra.
Jer patim.
Svejedno kako.

 

Selimović Mediha

foto: fb S.M.

HeraZnanje

 

 

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom