Svi naši Dioklecijani

 

Dani Dioklecijana u Splitu 2015.
(28. 08. – 31. 08.)

 

1098039_1389195477972902_1298782247_n

 

 

Dani Dioklecijana idejni su projekt Tonča Šundova poznatog splitskog producenta, medijskog urednika, direktora televizije Kanal 5, novinara, organizatora društvenih, turističkih glazbenih, modnih i drugih projekata.
Turističku i kulturološku vrijednost ove manifestacije prepoznala je i uprava grada Splita kao i Turistička zajednica, Splićani su je zavoljeli a turiste oduševljava. Ove godine Dani Dioklecijana će nas još jednom od 28. 08. 2015. do- 31. 08. 2015. podsjetiti da Splićani žive u palači jednog cara.

 

Svega ima u toj gradskoj zabavi, vojnika odjevenih kao u doba cara, plesa u togama, borbe gladijatora, igara onog doba, koncerata, plesa, trpeze kao u antici. Sve su to segmenti ovog spektakla no „najvažnija“ osoba je svakako sam Dioklecijan.

 

 

U ulozi cara Dioklecijana do sada su bili pokojni glumac Ante Čedo Martinić, glumac Goran Marković, Ratko Glavina te ove godine po prvi put Robert Kurbaša.

 

1098432_1389195554639561_1204395867_n
 

 

 

No koliko zapravo znamo o samom Dioklecijanu, o njegovoj naravi, sudbini i životnom putu?

 

Evo što o Caru Dioklecijanu u dijelu svog znanstvenog članka kaže profesor Ivan Bošković s Filozofskog fakulteta u Splitu u dijelu svog znanstvenog rada (hrcak.srce.hr/file/52061).

 

„Iako je o caru Dioklecijanu pisano mnogo, o njegovu životu i ulozi još uvijek je podosta nerazjašnjenih mjesta, nejasnoća, povijesnih mistifikacija,naslaga legende i predaje… Prekriveni nedoumicama i otvorenim mjestima, začudnim rekonstrukcijama i (pseudo)znanstvenim interpretacijama, mnogi detalji iz života rimskoga cara i splitskog utemeljitelja (začetnika) ni do danas nisu znanstveno dokazani ni objašnjeni, što njegovu zagonetku čini još većom i još izazovnijom, o čemu svjedoči bogata povijesna literatura i književnost.1

 

Ono oko čega ne postoji prijepor jest činjenica da je podrijetlom bio Dalmatinac iz Diokleje, potomak obitelji pisara “niskoga podrijetla”, da se zvao Diocles, a nakon što je postao carem prozvao se Diocletianus. Razlog zašto se vratio u salonitansku okolicu, gdje je sebi dao sagraditi palaču – a Salona je tada bila prijestolnica cijele Dalmacije – mogla bi biti nostalgija za rodnim krajem, ali i zadovoljenje čudne strasti za građenjem!?

 

 

557956_1389185701307213_1109242750_n

 

Dioklecijan započinje vojničku karijeru i sudjeluje u borbama diljem Carstva, a važnije položaje u hijerarhiji stječe pod carem Aurelijanom, kojega ubijaju pretorijanci carske garde. Kada 282. godine na vlast dolazi Kar (Imperator Marcus Aurelius Carus Augustus), Dioklecijan postaje zapovjednikom garnizona u Tijani, a iste se godine ženi i rimskom patricijkom Priskom.

 

Godinu poslije Dioklecijan postaje zapovjednikom konjičke postrojbe i careve osobne garde te rezervni konzul. Nakon pogibije cara Kara, na vlast dolazi njegov stariji sin Karin, koji na Istoku postavlja mlađeg brata Numerijana za suvladara. On pak, navodno od neizlječive bolesti, umire iste godine, a zacijelo ga je dao pogubiti njegov tast Arije Aper.

 

Pod optužbom za ubojstvo, Apera će 284. ubiti Diokles, kojega vojnici u Nikomediji proglašavaju carem, te uzima ime Imperator Cezar Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan August. Jedinim carem Dioklecijan postaje nakon što pobjeđuje i ubija Karima (285.), a njegova savjetnika Ariostobula uzima za svoga. Istovremeno za suvladara na Zapadu imenuje prijatelja Maksimijana; daje mu ime Herkulije, sebi uzima ime Jovije (Jupiterov sin), a Senat ga po drugi put proglašava konzulom.

 

Kada u rang Augusta Dioklecijan uzvisuje Maksimijana, vladara Zapada, počinje razdoblje vladavine Dvojice, Dijarhija, pa obojica sudjeluju u borbama diljem Carstva.

 

1185479_1396617197230730_173130754_n

 

 

Nakon što je dobio treći konzulat, Dioklecijan pobjeđuje Sarmate (289.), bori se protiv Saracena (290.), guši pobunu u Egiptu (291.), zatim opet pobjeđuje Sarmate (292.) te preuzima peti konzulat (293.) i završava zamisao o podjeli Carstva, kada započinje vladavina Četvorice ili Tetrarhija.

 

U godinama kada dobiva šesti konzulat (295.) Dioklecijan poduzima vojnu na Egipat (296.) i nakon višemjesečne opsade radova u obnovi grada, biblioteke i hramova – za što u njegovu čast Aleksandrija upada u Aleksandriju.

 

 

Iste godine Dioklecijan doživljava poraz protiv Perzijanaca, koje pobjeđuje poslušavši savjete Galerija, koji postaje njegovim zetom oženivši mu kćer Valeriju.

 

Idućih godina Dioklecijan provodi reforme rimskog zakonika, u Rimu obnavlja nakon požara stradale građevine, a izdaje u Nikomediji, svojoj prijestolnici, i edikt, uklesan u pločama, o maksimiranju cijena – u čemu povjesničari iščitavaju prvi poznati pokušaj “suzbijanja inflacije u povijesti”.

 

 

yx

 

U tom vremenu Dioklecijan proživljava i prvi moždani udar, a godinu poslije izdaje i prvi edikt protiv kršćana, nakon čega ubrzo slijede i druga dva, koja će progone pretvoriti u krvoprolića. Iste godine (303.), nakon 20 godina vladavine, prvi put posjećuje Rim, otvara Terme i Ulpijanovu knjižnicu, da bi se, počevši pobolijevati, ponovno vratio u Nikomediju, gdje izdaje i četvrti edikt protiv kršćana, zacijelo pod utjecajem Galerija.

 

Nakon 26 godina vladavine, Dioklecijan u Nikomediji, na istom brdu gdje je i postao carem, dobrovoljno odstupa s vlasti i prepušta je dvojici dotadašnjih Cezara: Konstantinu Kloru i Galeriju.

 

 

Potom, odrekavši se vlasti i pod starim imenom Diokles, vraća se u svoju palaču u “najlipšem dilu svita”, kako se hvali lokalna predaja, priznajući “štetu nanesenu svojom nerazboritošću”, kako navodi biograf Laktancije.

 

Potom započinje druga Tetrarhija koja se uslijed građanskih sukoba ubrzo raspada.

 

Nakon Dioklecijanova povratka u Palaču, Galerije njegovu kćer Valeriju proglašava Augustom i daje joj ime Panonija Valerija, dok ga Maksimijan ne uspijeva nagovoriti da iznova prigrabe vlast. Nakon što umre Galerije, proglasivši edikt o vjerskoj toleranciji (311.), Maksimin Daja protjeruje Dioklecijanovu kćer i suprugu mu Prisku u Siriju.

 

Dvije godine potom (313.) Konstantin objavljuje edikt o slobodi svih vjeroispovijesti, da bi godinu poslije (314.) Licinije, nakon pobjede nad Maksiminom Dajom, želio prigrabiti Valerijin imetak; kako u tomu nije uspio daje pogubiti Dioklecijanovu ženu i kćer, ali i Galerijeva izvanbračnog sina, a zatim, 316., umire i Dioklecijan, u dubokoj starosti, u svojoj palači, koja će s vremenom postati okosnicom grada i njegovom “trajnom vertikalom i duhovnom inspiracijom”, ali i mjestom gdje se “ovozemaljsko susreće s onostranim dohvaćajući zvijezde” (Kaštelan).

 

 

1005457_1389186357973814_1926608745_n

 

Priča o Palači (od koje će nastati grad) i njezinu graditelju, koji će u njoj u nerazjašnjenim okolnostima skončati, s vremenom će – po zakonima (pučke) imaginacije, brojnih prefiguracija i konfabulacija–dosegnuti do mita, koji će se– naslagama najrazličitijih dotoka – održati do danas i biti sastavnim dijelom žive i neuništive memorije (pamćenja) grada, njegova kolektivnog identiteta i mentaliteta.

 

Bez obzira na činjenicu da su mnogi elementi priče o podrijetlu Splita i njegovu caru znanstveno upitni, poput one o Dioklecijanu kao progonitelju kršćana, usko povezane s kultom zaštitnika grada, govor o gradu neodvojiv je od govora o graditelju njegove palače – Dioklecijanu. Ako misliti Grad zapravo znači čitati i razumijevati one znakove u kojima se zrcale tragovi njegove trajnosti i neponovljivosti, u kojima se materijalno preobražava u duhovno, onda je riječ/priča ona mjera u kojoj se čuva njegova duša i njegov duh. Stoga nije čudno zašto je o rimskom i splitskom caru literatura tako izdašna i bogata.“

 

 

954653_1389196161306167_264369926_n1

 

 

izvor: https://www.facebook.com/pages/Dani-Dioklecijana, i hrcak.srce.hr/file/52061

 

 

0da10e80c371fbe30eed882960679d60

 

 

Dioklecijan, (lat. Gaius Aurelius Valerius Diocletianus; Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan), (Salona, 22. prosinca 245. – palača kraj Salone, 3. prosinca 316.) bio je rimski car (284. – 305.). Zapovijedao vojskom u Meziji, zatim carskom gardom, a nakon Numerijanove smrti proglašen carem (284.)

 

HeraZnanje

 

 


Odgovori

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom