Zvonko Žuvela: avantura uma i duha, Daniel Quinn- Ishmael

Zvonko Žuvela

Nedavno sam po drugi put pročitao jednu zgodnu knjigu i opet nakon nekoliko dugih godina, progoni me čudan osjećaj da ne poznajem sebe, da vidim tek kad prestanem gledati i shvatim tek kad me nešto na pročitano podsjeti. Ova knjiga o kojoj ću reći par riječi ima zavodljivost posebne vrste, osjetite to jako brzo, nanjušite, uvuče vas poput zdjelice s kikirikijem i ne možete stati sve dok je do kraja ne pročitate, zatim se po vama širi, osvaja vas milimetar po milimetar, velikodušno vam uzima vrijeme i misli, a potom imate silovit osjećaj potrebe nešto od svega s drugim podijeliti.

Ono najbolje u svakoj dobroj knjizi  je to što pisac zapravo piše o sebi i tako vas kao rukom  uvodi u svoj izmišljeni svijet, to je čarolija. I da, knjiga je Ishmael, Daniela Quinna, nevelika knjiga koju sam prvi put čitao u prijevodu i premda je prijevod solidan, osjetio sam da trebam preći na original i tako… pročitao sam je po drugi put, u originalu. Ishmael ne ide u red klasičnog romana, zbog relativne kratkoće knjizi pristaje naziv novela, a književna nota nije toliko izražena ni u stilu ni u sadržaju, no ipak uspjeva postići svoju vrijednost kroz ambiciozna promišljanja autora koji postavlja prava pitanja i zatim ih stavlja u dijalog dva glavna lika.

Tema je razrađena kroz retrospekciju povijesti ljudske civilizacije i kad dovršite čitanje shvatite da je riječ o literarnoj varijaciji analize cijele naše sadašnjosti i prošlosti od postanka (genesis) do današnjih dana. Ipak, u svojoj suštini ova novela je kompilacija događanja s promišljanjem i može se podvesti pod jedan zajednički nazivnik, jednostavno pitanje – što ne valja s našim svijetom i što napraviti kako bi se izvukli i dalje krenuli pravim putem, ili kako moto knjige kaže- spasili svijet. Priznat će te, važno pitanje vrijedno čitanja i kad svemu dodamo doista spretno kombiniranu tehniku pisanja koja balansira na granici i ostavlja vas u dojmu stvarnosti u nadrealnom ambijentu, vrijedi čitati jer kladio bih se da ovakvo nešto davno, a možda i nikad niste čitali.

Ipak, neću iz teme vaditi djeliće kako bih neke od njih osvjetlio i potom rekao- vidite, ovo je bitno, moramo se vratiti počecima, to je put! Razlog je jednostavan, takav pristup bi se u bitnom jako razlikovao od onog u noveli i vjerojatno je i u tome jedan dio one prolazne opsesije za čitanjem od početka do kraja jer sve je povezano i kao da je karmički umreženo, od nastanka predodređeno i zacrtano nekim važnim događajima već od samog postanka. Uglavnom, cijela povijest je krivo usmjerena, ne možete je zakrpati, ljudi su ustvari zarobljeni, no komplicirano je o tome u par rečenica pa neka ostane tako, tko bude čitao brzo će shvatiti jer knjiga je pisana jednostavnim jezikom i malo nedostaje da je označimo kao ‘in plain english’ no to joj u zadanim okolnostima možemo računati u prednost jer ionako nije sračunata na stilske efekte i jezične vratolomije.

Ipak, iskreno, moram to reći, malo toga što sam ovdje pročitao možemo nazvati nekom velikom novošću jer stalno ste pod dojmom da je sve napisano prikupljeno sa svih strana i potom nagurano u doista dosjetljivu formu, ali poanta i jeste u tome jer ne radi se toliko o knjizi koliko o vama, ne radi se ni o radnji, čak ni o nekim ljudima, uglavnom ne dobijate upotrebljive odgovore na poznata pitanja, ali pitanja su tu, ima ih koliko hoćete, a odgovori uglavnom liče na stilizirane improvizacije koje ponekad imaju onu poznatu kvaziduhovnu notu i kad podvučem crtu, čini mi se da me jednim dijelom ponijela činjenica da mi je pošlo za rukom uhvatiti nit u orginalu, a s druge strane, sadržaj je vraški poticajan, to je nesumnjivo!

Kad već imam priliku napisati nešto o ovoj noveli, vjerojatno bi bilo neodmjereno od mene reći samo to- knjiga je krasna, ali namjesto o knjizi, napisat ću nešto o tome kako sam knjigu doživio. Ustvari, uvijek je tako, knjigu morate doživjeti, mora vam se ugurati negdje u neki skriveni kut vaše duše, mora vas podsjećati i tako vas natjerati da se malo po malo mijenjate i uz malo sreće konačno i barem malo promijenite. Ipak, u to sam uvjeren, ljudi ne bi trebali pisati o knjizi koju su pročitali, trebaju pisati o sebi i knjizi jer to je ono što ljude mijenja, knjiga je vaš partner i dok je čitate, njezina priča je vaš svijet.

Već sam to napisao, naslov novele je Ishmael, ime iza kojeg u knjizi ne nalazimo čovjeka, nalazimo zagonetno stvorenje iz šume koje se čovjeku nudi za učitelja, čovjek biva uvučen u avanturu, pristaje i priča se zavrti. Prije nego se odluči javiti na zagonetan oglas, pisac u prvom licu lamentira o potrebi koja čovjeka vuče prema tajni, neodoljivoj sili koja se služi učiteljom čija misija je prenijeti misterij, podučiti i naučiti učenika, usmjeriti ga i pripremiti na avanturu u kojoj traži univerzalni smisao ljudskog postojanja. Naravno, misterij zapravo ne postoji izvan nas, u nama je i piscu uz malo bravure u sadržaju to i uspjeva prenijeti, shvatimo da je sveti gral ustvari trik koji nas tjera odgovore tražiti kako bi ih konačno u sebi našli.

Toliko o knjizi, toliko o doživljaju i što mi sada preostaje, pričati o sadržaju? Možda o majstorijama pisanja,  metaforama i o tome što je pisac želio reći i kakvu poruku prenosi? Ne, ne želim i neću se u to upuštati jer mislim da to svatko za sebe treba pronaći kad knjigu, uostalom bilo koju knjigu čita, no ipak, evo barem nešto, uostalom to je konstanta za sve dobre knjige u ovom tipu. Uvijek imate dvije glavne uloge i one su ustvari jedna osoba, pisac rascijepljen u dva lica od kojih jedno lice pita, drugo odgovara, no pitanja i odgovori nisu nužno eksplicitni i više su fina nit koja spaja uloge, a čitatelj se na neki čudesan način poistovjeti s oba lika i to je ona čarolija o kojoj govorim.

Anotacija na Kindle čitaču je nešto na što se čovjek lako navuče i premda vjerojatno malo tko to što je potcrtao kasnije i iskoristi, ipak nekako bolje ostaje u sjećanju jer konačno- potcrtali ste, izdvojili ste. Ova knjiga je takva, ubrzo nakon početka dođe vam da potcrtate sve.  Ne sjećam se da sam ikada toliko potcrtavao, jasno sve dok nisam ubrzo odustao i sada kad želim nešto od svega izdvojiti, neodlučan sam, ali ipak, da ne kompliciram, Ishmael je društveno jako angažirana knjiga, promišljanja su dobra, univerzalna i čine se svima prihvatljivima iako tu i tamo i malo reciklirana, ali to je do stanovite mjere neizbježno pa ne vjerujem da će se itko usprotiviti kad naiđe na nešto poput:

Thinkers aren’t limited by what they know, because they can always increase what they know. Rather they’re limited by what puzzles them, because there’s no way to become curious about something that doesn’t puzzle you.

I stvarno, onako na prvu, zašto biti znatiželjan ako nema tajni, čemu potraga bez cilja? Ustvari, premda zvuči logično, poruka je nešto drugo- čovjek ne traga za odgovorima, traga za pitanjima, a taj diskurs i sustav vrijednosti kojemu se čovjek okreće stalno je otvoren, širi svoje granice i ne možete ga sapeti, propisati i ograničiti, to je u suštini paradigma slobode uma i načina da čovjek za svojeg smrtnog života doživi besmrtnost ljudskih ideja i pitanja koja ih pokreću. Onaj tko doista misli je onaj koji uvijek vidi dalje od kraja ili barem nastoji dokučiti pitanje iza otvorenih granica našeg postojanja.

Postoji jedno prekrasno vrijeme u životu u kojem čovjek postane očaran pisanjem i čitanjem, tom jedinstvenom ljudskom vrednotom jer svijet iz fikcije je zanimljiv točno koliko i sve ono oko čovjeka, onoliko koliko i sve u nama i ljudima oko nas. Sve napisano, sve knjige i priče koje u njima nastaju i postoje, tu su da nas otvore svijetu oko nas, stvarnom svijetu i izmišljenom svijetu iz naše nedoživljene stvarnosti i takva je i ova knjiga.

Vjerujem da ste već zapazili kako prema nekim finesima imam stanovite rezerve, no ipak Ishmael u cijelosti držim za jako vrijednu knjigu ciljanu na čitatelje kojima fikcija nije strana i koji je shvaćaju kao proširenu metaforu naše stvarnosti pa ako ste takvi, uživat će te, uvjeravam vas, odlična je na jedan svoj poseban način i pisana je za one koji traže sadržaje ove vrste, uostalom onaj već spomenuti zagonetni oglas je kratak i znakovit „Učitelj traži učenika koji želi spasiti svijet“  Pa, saznajte kako i više usput, knjiga je originalna i maštovita, a ako išta osim osjećaja vrijedi imati i ako nešto treba cijeniti, to je  u svakom slučaju imati mašte i biti originalan 🙂 

za HeraZnanje, Zvonko Žuvela

 

 

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom