Anita Schmidt: “Crni kruh”- razgovor

 

Anita Schmidt hrvatska glumica osječkog HNK postigla je zasigurno jedan od najvećih hrvatskih umjetničkih uspjeha u protekloj godini. Njemačka publika u Kolnu, u studenom 2014.g. ispratila je doslovce na nogama uz višestruke ovacije njenu interpretaciju gastarbajterice. Dramu „Crni kruh“  napisao je njen suprug, književnik Davor Špišić a Schmidt ju je igrala na njemačkom jeziku. Drama je praizvedena na sceni i u produkciji kazališne kuće Theater TKO iz Kolna, u režiji Nade Kokotović. Tim povodom Hera Znanje zamolila je glumicu za razgovor…

 

Anita1

 

 

Kako je nastajao tekst? O čemu govori, što vas je u njemu privuklo? Koliko inače surađujete sa suprugom Davorom Špišićem na tekstovima, na koji način?

„Drama ‘Crni kruh’ rađena je po narudžbi nezavisnog kazališta Theater TKO iz Kölna kojega već dvadeset godina vode proslavljena redateljica Nada Kokotović i njezin suprug, glumac Neđo Osman. Na svojoj su koži itekako osjetili mučnu sudbinu apatrida, osobito Neđo koji je Rom po nacionalnosti, tako da su etički i estetski senzibilizirani za društveno odgovoran teatar. U svojim produkcijama konstantno propituju traume današnjice: ksenofobiju, netrpeljivost, rasnu, spolnu, vjersku i svaku drugu diskriminaciju, pitanja predatorskog kapitalizma, otuđenosti i žilavih granica u suvremenom svijetu koji je navodno bezgraničan… Davorov sinopsis u siječnju ove godine poslali su na natječaj za potrebe u kulturi grada Kölna i početkom travnja prošli su u iznimno oštroj konkurenciji. Tada se Davor bacio na posao, jer je dramu morao napisati do 1. kolovoza kako bi se mogla prevesti do početka naših proba u listopadu. Štreberski je bio gotov dva tjedna prije deadlinea, ha, ha, ha… Inače, prevodioci su bili zaista vrhunski autoriteti za prevođenje slavenskih jezika na njemački, bračni par Mirjana i Klaus Wittmann. A što se tiče samog procesa nastajanja, to morate Davora pitati, ha, ha, ha… Dok je tekst u procesu stvaranja on mi ne da ni blizu, sve dok ne napiše prvi draft. E, onda sam ja ta koja ga prva čitam i on željno čeka moje komentare. Suradnja s Davorom i uopće cijeli život s njim je užitak i lakoća dogovora. Jako uvažavamo jedno drugo, cijenimo svaku sugestiju, i doista smo jedno drugome velika podrška. Mislim da je kombinacija glumice i pisca dobitna kombinacija!“

 

pisac Davor Špišić, redateljica Nada Kokotović s glumcima Anne Simmering, Neđo Osman i Anita Schmidt, foto: Philipp Sann
pisac Davor Špišić, redateljica Nada Kokotović s glumcima Anne Simmering, Neđo Osman i Anita Schmidt, foto: Philipp Sann

 

Ova predstava je po mnogočemu posebna, no što bi vi izdvojili kao posebno?

„Svaka predstava i rad na njoj je zasebno stvaranje života, kao što je i svaki lik poseban. Jer, ako ne oživiš lik kako on to zaslužuje i ti i lik ste nesretni. Međutim, ovdje sam prvo počela sa ponovnim ‘oživljavanjem’ njemačkog jezika, kojeg sam, na užas folksdojčerskih predaka s očeve strane, dosta zanemarila, što mi je zasigurno bilo dodatno opterećenje. Ali, jedno je govoriti strani jezik u svakodnevnoj komunikaciji a druga je stvar stati na scenu i izgovarati rečenice na tom jeziku. Jer, glumac u tuđem jeziku mora i misliti na tom jeziku, mora poznavati tuđi mentalitet, njihovu suvremenost i povijest, bajke, usmenu predaju, da bi mogao suvereno igrati to što mu je povjereno. Sve ti se to isprepliće u misli, gesti, pokretu… Moraš biti spreman i na improvizaciju na tom jeziku, i to mi se dogodilo, jedne večeri nešto smo tehnički zeznuli oko rekvizite, ali smo ‘veslali’ dalje, publika ne smije biti zakinuta. Tako da mi je odgovornost bila ogromna. Kažu da sam uspjela, pohvalili su me i prevodioci, njemački kolege glumci koji su nas gledali čestitali su mi na hrabrosti i beskompromisnom ‘šprehanju’… Srećom, ipak igram gastarbajterku pa nisam morala govoriti hoch deutsch, ha, ha, ha… Ali tako ni Nijemci više ne govore. Svi imaju neki akcent. Budući su predstave Nade Kokotović uvijek pune i koreodramskih dionica, znala sam da me čeka i puno fizičkih napora. Svakodnevno smo prije starta regularne probe imali jutarnje kondicijske vježbe i vježbe razgibavanja uz koncentriran rad na tjelesnom izrazu. Iako sam sportski tip, idem u teretanu, igram squash, i nisam u lošoj kondiciji, Nada me je bogme izmučila, ha, ha, ha… Ali, vrijedilo je.“

 

Foto: Philipp Sann
Foto: Philipp Sann

 

Kakva je vaša uloga, kako ju je bilo raditi i kakav je odnos s redateljicom a posebno me zanimaju uvjeti rada koji su zasigurno različiti od naših?

„Vera je uloga koju glumica samo poželjeti može, tvrda, hrabra žena koja u Njemačkoj radi na crno više od dvadeset godina. Dogodilo se da joj je muž dobio otkaz u jednoj od mnogobrojnih tranzicijskih opljačkanih tvornica te se ona, kao ‘žensko je, lakše će se snaći…’ uputila trbuhom za kruhom u tuđinu. Kad naša priča počinje, patrola njemačke policije hapsi Veru, netko ju je očito otkucao, i prijeti joj izgon. Onaj koji ju treba sprovesti do granica Schengena je policajac Trajo, Rom, kojega šefovi prezrivo tretiraju kao pukog batinaša nedostojnog integracije u njemačko društvo. Između ovo dvoje luzera na putu će se razviti složen odnos mržnje i ljubavi i to je ono što me posebno fascinira u ovoj drami. Naime, ni Davorov tekst ni predstava ‘Schwarzbrot’, uz sav angažman oko pitanja rasne i društvene segregacije, nisu otišli u nekakav pamflet nego se radi o dubokoj priči o ljudskim zabludama, nadama, borbi za sićušnim mrvicama integriteta… Inače, rad je bio u etapama, zbog obaveza u matičnom kazalištu u HNK Osijek, dolazila sam u Köln u nekoliko turnusa od po desetak dana i tada smo intenzivno radili, od jutra do mraka. Rad s redateljicom Nadom Kokotović je predivno iskustvo, puno sam naučila od nje, potpuno je oslobodila neke stvari u meni. Ona totalno vjeruje u glumca i voli ga i dok s njom radiš osjećaš se kao da si najbolji i jedini na svijetu za tu ulogu. Stoga i ti njoj vjeruješ i opušteno zajednički tražimo najbolja rješenja za svaku situaciju. Što se tiče uvjeta rada, bez obzira što se radi o nezavisnom kazalištu a ne nekoj glomaznoj kompaniji na budžetu, uvjeti su bili sjajni. Recimo, sve datume proba i termine predstava do kraja godine dobila sam još u lipnju, sve avionske karte poslali su mi još u kolovozu, glumcu ostaje samo da se posveti svome poslu.“

 

Foto: Philipp Sann
Foto: Philipp Sann

 

U kakvoj atmosferi je protjecao rad na predstavi?

„Predivna je atmosfera bila, poticajna i stvaralačka. Užitak mi je bio raditi s divnim partnerima, fenomenalnim glumcima. S Neđom sam ostvarila sjajan glumački odnos, odmah smo si baš ‘škljocnuli’ međusobno. Bio je pravi borac za prava i moje Vere i svoga Traje, jer ima iznimno osjetljivu empatiju prema slabima i ugroženima, ne samo prema svom romskom narodu nego i prema drugim manjinama. Također je izvrsna Anne Simmering, koja u Nadinoj viziji ima ulogu brechtijanskog kora, glasa njemačke većine, i s njom sam uživala radeći. Uvijek je bila tu kad mi je trebao jezični savjet, hrabrila me i podržavala da ustrajem. Zahvalna sam im za nezaboravno iskustvo.“

 

Koja je najvažnija kvaliteta ove predstave i koja je kvaliteta teksta?

„Mislim da su iskrenost i poštenje najvažniji, i to je publika savršeno prepoznala. Ovacijama i na nogama su nas ispraćali nakon premijere. Posebno mi je bilo uzbudljivo i dirljivo gledati zapravo naše junake u gledalištu. Uz Nijemce, dolazili su nam Romi, Poljaci, Srbi, Hrvati, Vijetnamci, Turci, Marokanci… i svi su oni duboko proživljavali našu priču kao vlastitu sudbinu. Taj se feeling ne može uopće opisati onome tko to nije doživio.“

 

Anita Schmidt sa suprugom Davorom Špišićem, foto: Melita Berečić
Anita Schmidt sa suprugom Davorom Špišićem, foto: Melita Berečić

 

Jeste li ovu ulogu odigrali s lakoćom ili je bilo nekih poteškoća?

„Najteže je svakako bilo plivanje u tekstu. Jer, u predstavi se koristimo višejezičnom začudnošću. Usred nekih monologa, primjerice, Vera odjednom ‘odluta’ iz njemačkog i prelazi u hrvatski jezik. Isto tako Neđo dijelove govori na romskom… Imaš bukvalno prelazak iz rečenice u rečenicu drukčije melodije, boje, drukčije sintakse, što ti ponekad stvara potpunu konfuziju u glavi, ha, ha… Strašno teško, ali istodobno i jako izazovno.“

 

Na koji način ste se identificirali s likom?

„Živeći u Njemačkoj za vrijeme rada na predstavi doznala sam za mnoge strašne sudbine ljudi u panici integracije ili protjeranih jer nisu imali dozvole za rad. Te sudbine su doista strašne, ljudi doslovce obolijevaju zbog stalnog straha da će izgubiti bitku egzistencije, da još nisu potpuni dio njihove nove domovine a staru su izgubili. Tako da spoznati lik Vere bilo je stvarno frustrirajuće i njen očaj pokazati na sceni nije nimalo lako.“

 

kruh-5-568x320
Foto: Philipp Sann

 

Kakve su kritike u Njemačkoj?

„Kritike su dosada sve bile redom sjajne. Svi ističu asketsku a napetu, posvećenu režiju Nade Kokotović. Također hvale nas troje glumaca da smo priču iznijeli ekspresivno, pregnantno i ogoljeno, bez ikakvih izvanjskih efekata, sve iznutra. Za Davorov tekst njemački kritičari su iskovali odličnu ‘etiketu’ – drama deportacije. I stvarno, te silne deportacije, ne samo iz superiornih društava u ona gubitnička, nego između ljudi, deportacije u nama samima, to je bolna tema koju smo, nadam se, pošteno iznijeli.“

 

Anita4

 

ANITA SCHMIDT, biografija:

Rođena 13. lipnja 1960. Akademiju dramskih umjetnosti upisala 1979. i diplomirala 1983. Iste godine ulazi u stalni angažman Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Od prve uloge Vještice u Shakespeareovom “Macbethu” do danas, odigrala stotinjak uloga u matičnom i drugim kazalištima u zemlji i inozemstvu (HNK Zagreb, Hrvatsko kazalište Pečuh, Gradsko kazalište “Joza Ivakić” Vinkovci, HNK Varaždin, Gradsko kazalište Zorin dom Karlovac, Theater TKO Köln) i off-grupama (STUC Osijek, Tv miniteatar Osijek). Među brojnim ulogama, kritika i publika posebno su izdvojile Magdalenu (Dom Bernarde Albe, Lorce), Ženu (Igra Becketta), Nene (Večeras improviziramo Pirandella), Anku u Krležinom Kraljevu, Čehovljevu Nataliju Ivanovnu (Tri sestre); Beckettovu May (Koraci); Petru u Špišićevoj Godini dobre berbe; Agnes (Žetveni ples Briana Friela); Zajecovu Ibru (Svinje), Generalicu Jepančinu Dostojevskog (Idiot), Shakespeareovu Lady Macbeth, Matakovićevu Kredlicu Udo (Iz Kabula s ljubavlju), Špišićevu Dunju (Kaćuše), Molnarovu gospođu Muskat (Liliom), Zupančičevu Veru (Igra parova), Špišićevu Veru (Crni kruh)…

U dosadašnjoj karijeri radila je s vrsnim redateljima Georgijem Parom, Marinom Carićem, Vidom Ognjenović, Zlatkom Svibenom, Leom Katunarićem, Ozrenom Prohićem, Milanom Živkovićem, Petrom Večekom, Sašom Anočićem, Želimirom Mesarićem, Želimirom Oreškovićem, Joškom Juvančićem, Draženom Ferenčinom, Robertom Raponjom, Nadom Kokotović…

Snimila je pet filmova (“Gospodski život Stipe Zvonareva” “Đuka Begović”, “Srce nije u modi”, “Kraljica noći”, “Most na kraju svijeta”) i igrala u TV-serijama “Zabranjena ljubav”, “Cimer fraj”, “Dobre namjere”, “Zakon”, “Stipe u gostima”.

Foto: Philipp Sann

Hera Znanje

 


Odgovori

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom