Naše putovanje- Maja i Joško Dvornik: “Slatko putovanje od Ravenne, preko Faerrare, Bologne, Parme, Cingue Terrre do Mantove.”

 

 

 

Naše talijansko putovanje

 

Najljepša rečenica koju sam čula o Italiji glasi: Jednom davno dok se stvarao svijet prekrasnoj božici je u more ispala zlatna čizmica i tako je nastala Italija. Kako obožavam bajke svih oblika, vrsta i boja, za mene je Italija upravo to: živa, pulsirajuća bajka. Neke najljepše trenutke u svom životu sam doživjela upravo u Italiji, tako da mi je svako putovanje u susjedstvo posebna radost. Početkom listopada otisnuli na malo, ali slatko putovanje od Ravenne, preko Faerrare, Bologne, Parme, Cingue Terrre do Mantove.

 

 

Ravenna nas je dočekala s kišom i prvi dojam je bio poprilično siv – tipičan lučki grad s ogromnim dizalicama i teretnim brodovima. Grad se nalazi u unutrašnjosti,  jer je tijekom vremena rijeka Po svojim naplavinama odvojila grad od Jadranskog mora. Povezana je kanalom dugim cca 12 km s morem i jedna je od najvećih luka na Jadranu.  Međutim, ulaskom u centar grada slika se apsolutno mijenja, jer je Ravenna grad mozaika i to se vidi na svakom koraku. Mozaicima su ukrašene ulice, prozori, zvona na vratima, suveniri su najčešće mozaici – mozaici u svim bojama, oblicima i veličinama. Ono što me je posebno dirnulo su mali mozaici na vratima kuća na kojima piše: Ravenna prijatelj žena! Građani koji naruče takvu vrstu mozaika zapravo doniraju dio sredstava za žene žrtve obiteljskog nasilja. Predivna gesta za na žalost tužnu situaciju s kojom se prečesto susrećemo. Bazilika sv. Vitalea koju je dao izgraditi car Justinijan od 540.-547. je najznačajniji spomenik bizantske arhitekture u zapadnoj Europi i jedan od najznačajnijih spomenika bizantske umjetnosti uopće. Zbog toga je, zajedno sa sedam drugih spomenika, upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1996. godine pod imenom: “Ranokršćanski spomenici i mozaici u Ravenni”.

 

 

Vjerovala sam da me nakon mozaika u crkvi sv. Marka u Veneciji  više niti jedan mozaik ne može oduševiti na taj način. Međutim, mozaici sv. Vitalea zaista ostavljaju bez daha, posebno mozaici koji prikazuju samog  cara Justinijana i njegovu suprugu i suvladaricu Teodoru. Portreti figura prikazuju bizantski ideal ljepote: visoke istanjene figure, ovalnih glava s prodornim očima, povijenim obrvama, dugog i tankog nosa, malih usta, malih stopala u odnosu na veličinu tijela, te raskošno dekoriranu odjeću. Svi mozaici su napravljeni od mramora, sedefa, stakla i zlata. Ravenna kao i svi gradovi na pješćanom zemljištu tonu što je posebno vidljivo u mauzoleju Gale Palcidije koji je prema riječima UNESCO-vih stručnjaka najraniji i najbolje sačuvani od svih spomeničkih mozaika, a istovremeno umjetnički najsavršeniji. Kako je mauzolej tonuo tako se gradio novi pod, te danas mauzolej je zapravo  niži za više od trećine svoje prvotne visine. Kvaliteta i ljepota ravenskih mozaika je priznata širom svijeta pa je tako grobnica poznatog baletnog umjetnika Rudolfa Nurejeva koja se nalazi na Ruskom groblju u Parizu izrađena u obliku mozaičnog pokrivača kojeg su izradili majstori iz Ravenne.

 

 

Ferrara okupana suncem odmah nas je osvojila. Imate osjećaj vremeplova, kao da vas je netko vratio u vrijeme vitezova i dama, sjajnh oklopa i parada.  Stari, renesansni dio grada je na popisu UNESCO-ve svjetske baštine od 1995. godine. Grad je još uvijek okružen s 9 kilometara starih zidina, većinom izgrađenih u 15. I 16. stoljeću, te su jedne od najbolje očuvanih renesansnih zidina u Italiji. Najvažnija građevina je četvrtasti zamak obitelji d’Este (Castello Estense) s četiri tornja, izgrađen od opeke u samom središtu grada i okružen kanalom. Zamak je na žalost bio zatvoren, međutim u samom centru smo naišli na sajam domaćih proizvoda iz regije Emilia-Romagna. Talijani me uvijek iznova oduševe estetikom u izradi i posluživanju hrane, te nečinom na koji je reklamiraju.

 

 

Novi dan je započeo obilaskom Bologne – najstarijim sveučilišnim gradom svijeta. Prije ujedinjenja Italije bila je glavni grad crkvene države i povremeno središte papinske stolice. To je vrijeme iz kojeg potječu i najveća sakralna djela, među kojima i katedrala svetog Petronija. U sljedećem razdoblju Bologna ulazi u dugotrajni sukob s Crkvom što ce obilježiti i sam duh grada, te će u njoj nakon Drugog svjetskog rata pa sve do danas prevladavati ljevičarske struje. Još kao studentica sam učila o Bologni, čitala o njihovom sveučilištu i uvijek je postojala mala, intimna želja vidjeti sve to u živo.

 

 

Moj prvi utisak o Bologni je da je to grad sa najvećim brojem natkrivenih arkadnih prostora u kojima se nalaze mali, šarmantni dućani, kafići i restorani. Međutim kada dođete na glavni trg Piazzu Maggiore sa srednjovjekovnom palačom, fontanom i crkvom, te zgradom najstarijeg sveučilišta na svijetu (osnovano 1089.) uhvati vas tuga što nemate dvadeset godina i što ne studirate. Ogromna količina mladih ljudi iz cijeloga svijeta koja sjedi na stepenicima, priča, pjeva, svira, ukratko se veseli je zapravo najljepši ukras Bologne.

 

 

Popodnevni obilazak Parme je kao odlazak u posjet staroj dami finih manira. Talijani kažu da se u Parmi priča manje glasno nego u ostalim dijelovima Italije, jer je Parma gospodski grad  s jednom od najboljih opernih kuća u Italiji (uz Veronu i milansku Scalu).  Naravno, Parma je poznata po svojim prehrambenim proizvodima: po siru parmezanu (Parmigiano Reggiano), koji se proizvodi po cijeloj pokrajini Reggio Emilia, te po svom pršutu (Prosciutto di Parma) koje smo s užitkom degustirali.

 

 

 

Kada prespavaš u brdskom dijelu Nacionalnog parka Cinque Terre osjećaš se preporođeno. Fino, malo obiteljsko gospodarstvo nas je ugostilo na onaj ugodan, topao domaći način, te predivan pogled na šumoviti dio nacionalnog parka i izvrstan doručak su bili više nego dobra uvertira za obilazak pet malih mjesta na obali. Ligurija je najmanja talijanska regija koja na zapadu graniči sa Francuskom, a istočno se oslanja na Toscanu. Ligurija je donedavno bila izvan turističkih ruta, međutim osnutkom nacionalnog parka Cinque Terre (Pet zemalja) njezina ljepota je ponovno zabljesnula. Nazivom Cinque Terre obuhvaćeno je pet ribarskih gradića – Monterosso, Vernazza, Corniglia, Manarola i Riomaggiore koji su zajedno s mjestom Portovenerre i obližnjim otocima od 1997. godine na popisu Svjetske baštine UNESCO-a.

 

 

Prije dvadesetak godina ovi gradići su praktički bili potpuno zamrli, međutim poduzetna talijanska vlada je nizom povlastica vratila ljude, područje zaštitila i proglasila nacionalnim parkom. Ja sam na početku bila vrlo začuđena samim nazivom nacionalni park, jer sam očekivala nešto poput slapova Krke, međutim shvatila sam vladin potez. Proglašenje područja nacionalnim parkom i izrada programa donijelo je novce iz EU, te je izgrađena željeznica kojom danas stižu milijuni posjetitelja. Krajolik je uistinu bajkovit – pet gradića usjećenih u litice iznad mora, šarene, zbijene kućice, mali vrtovi, maslinici i vinogradi na najmanjim parcelama na svijetu. Ulice su priča za sebe – splet malih ulica s kućama u kojima se pažnja posvećuje svakom detalju i u kojim se susjedi mogu rukovati kroz prozor, niz suvenirnica posebno s proizvodima od terakote (motiv sunca i mjeseca vrlo čest na pročeljima kuća), brodice koje su na ulicama, jer nema dovoljno mjesta u luci – živući Liliput.

 

 

Naš obilazak je počeo vlakom od pitoreksnog mjestašca Riomaggiore, mjesta sjajnih murala i strmih ulica. Šetnica Via dell Amore (Put ljubavi) koji spaja Riomaggiore i Manarolu je bio zatvoren jer se na dijelovima urušava. Međutim, na ulazna vrata šetnice turisti i dalje stavljaju katance vječne ljubavi, što je očito globalna ljubavna moda.  Manarola je jedan od najpoznatijih prizora nacionalnog parka – naselje s raznobojnim kućama nalik lego kockama, sa predivnom šetnicom nazivom Via bambini i sa lukom-plažom. Slijedi Corniglia s 377 stepenica za uspon prema vrhu i fantastičnim pogledom. Naravno, do vrha možete stići i minibusom, međutim mi smo odlučili pješačiti i isplatilo se. Sam uspon je tako fino ukrašen agavama, rumarinom i lavandom da jednostavno i ne osjetite umor. U četvrtom mjestu po redu Vernazzi doslovno možete zaplivati s gradskog trga u more, jer glavni trg završava pješčanom plažom. U njemu smo se i odmorili uz sjajan riblji ručak u jednom od brojnih malih restorana na glavnom trgu, te smo kupili i suvenir – ukras za bor. To nam je postao tradicionalan suvenir s putovanja tako da se šalimo da nam je bor poprilično internacionalan. Naše putovanje je završilo u Monterossu poznatom po festivalima limuna i inćuna. Pomalo podsjeća na Opatiju s nizom vila načičkanih uz pješćanu obalu. Međutim, ono najvažnije što sam ponijela iz Nacionalnog parka Cinque Terre je osjećaj ljudskosti, zajedništva, topline koji se osjeća na svakom koraku bez obzira na ogroman broj turista koji dnevno protutnje kroz mjestašca, što je postao raritet u svakodnevnici koju živimo.

 

 

Putovanje smo završili s Mantovom – gradom talijanske regije Lombardije. Mantova je od 12. stoljeća okružena umjetnim jezerima (Lago Superiore, Lago di Mezzo i Lago Inferiore, tj. “Gornje”, “Srednje” i “Donje” jezero) s tri strane. Čim dođete pred Mantovu zabljesne vas velebno zdanje palače obitelji Gonzaga. UNESCO je Mantovu na popis zaštićene svjetske baštine stavio 2008. godine, zbog čudesne arhitektonske i umjetničke ostavštine obitelji Gonzaga, koja je vladala Mantovom četiri stoljeća. Centar grada je kompaktan i može ga se vrlo brzo propješačiti. Kao i svi taijanski gradovi ima niz malih intimnih ulica s toplim restoranima i kafićima u kojima smo uživali u predahu od razgledavanje. Na samom odlasku smo se zaustavili na izlazu iz grada, jer je pogled na Mantovu najljepši kada gledate refleksiju grada na jezerima koji ga okružuju.To je bio naš pozdrav sa Italijom do nekog slijedećeg putovanja!

 

 

Završila bih sa riječima Johana Lehrera,američkog novinarai blogera: Putujemo zato što su udaljenost i raznolikost tajni osvježivači kreativnosti. Kada stignemo kući, kuća je i dalje ista. Ali nešto unutar našeg uma se promjenilo, i to sve mijenja.

 

 

 

Maja Dvornik

Fotografije, obiteljski album Dvornik

HeraZnanje

 

 

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom