Novinarska analiza: Sanja Modrić, Nataša Bakotić, Snježana Pavić, Sanja Bilas i Hana Konsa o novinarkama iz dramske serije “Novine”

 

 

 

„Ko melem na ranu“

 

Dramska serija „Novine“, produkcijske kuće DRUGI PLAN, prikazana na HRT1, scenariste novinara Ivice Đikića i redatelja Dalibora Matanića, koju smo pomno pratili posljednjih tjedana, gotovo aklamacijom proglašena je izvanrednim umjetničkim uratkom. „Novine“ su prikazale patologiju društveno političkog trenutka, jad i bijedu ljudske gramzivosti, kriminalce, političare i novinare.

Gledateljima je sve izgledalo kao dobar krimić, novinarima pak kao posveta jedinstvenoj profesiji koja je više od posla. Za one koji su život proveli kao novinari, nesumnjivo je na trenutke, uslijed realnog prikaza, izazvala i mučninu.  Pitam se, koliko se novinara gledajući seriju, nije prisjetilo pokojnog Ive Pukanića? Jesmo li svi žrtve sprege kriminala, politike i Crkve ili negdje postoji izlaz?  Nudi li ova serija i odgovore, načine i putokaze?  Kako živjeti u takvom društvu? Naša osobna iskaznica  koju su nam prezentirali Đikić i Matanić bila bi krajnje neugodna da nam ujedno nisu ponudili i izlaz. Naime, svaki od likova imao je tijekom radnje i izbor. Ponekad se teško nazirao skriven u magli, no postojao je.

Hvala Mataniću i Đikiću što su lijep dio torte dali ženskim likovima. Uostalom da nije bilo žene –osvetnice, Kardum supruge i majke, tko zna kako bi se priča odvijala.

Tin Ujević napisao je kako su u svakoj muci spas istomišljenici. Za ovu prigodu nazovimo ih prijateljima. U cijeloj seriji najviše me se dojmila scena u kojoj urednik, kojeg glumi Trpimir Jurkić, prijeti kako će olovkom izbiti oko huliganu koji zlostavlja njegova sina, pokazavši time da je ne biti nasilnikom njegov izbor a ne nemogućnost. No s tim se likom nisam mogla poistovjetiti. Oazu utjehe pronašla sam u sceni u kojoj tri novinarke, svaka stjerana svojom mukom, dolaze u stan jedne od njih i plešu. Vjerujem da je većini gledateljica upravo ta scena bila emotivni okidač.

 

 

 

 

Odgledavši scenu plesa osjetila sam potrebu napisati tekst o ženskim likovima u seriji. A onda sam pomislila, pa tko bi bolje mogao pisati o ženskim likovima novinarki nego novinarke same. Na moju sreću odazvale su se. Posebna zanimljivost je to da su imale mogućnost odabira lika. Vješta psihologinja zasigurno bi znala objasniti zašto smo izabrale baš određen lik no to bi već bila neka sasvim druga Herina priča. Pročitajte što su hrvatske novinarke: Sanja Modrić, Nataša Bakotić, Snježana Pavić, Sanja Bilas i Hana Konsa napisale o svom odabranom liku.

 

 

 

 

Sanja Modrić: „Tena, sve mi kakve smo nekada bile“

 

“Među svim tim novinarskim karakterima iz Novina – ogorčenima, ciničnima, potkupljivima, deziluzioniranima, ravnodušnima i na razne načine moralno dezintegriranima – lik mlade novinarke Tene skrojen je kao neki kroki od svih njih kakvi su valjda nekad bili. Ta Tena još misli da ima smisla istjerivati pravdu, da se može ući kroz prozor ako ti zalupe vrata i da novinarstvo može popraviti svijet. Ovi drugi su, svaki na svoj način, već ili bacili koplje u trnje, ili su ih otrovne sumnje u smisao njihovog životnog poziva toliko nagrizle da tu više nema ni ljepote, ni uživanja. S pogonskim gorivom svojih idealističkih uvjerenja i s tim neiskustvom koje je čini jakom jer se još nije stigla dovoljno puta opržiti na vatri, Tena je snažna, zdrava i nepobjediva. U jednoj situaciji nakrcanoj raznim gadostima iz kojih je proizašla omerta cenzure, a svima oko nje je jasno kako stvari stoje, ona naivno pita: Zašto to nije objavljeno? I kod nas novinara, a vjerujem jednako i kod mnogih drugih struka, taj lik pobuđuje nježna sjećanja na vlastite početke u našim karijerama. Tena je sentimentalni obrazac čistoće koju putem izgubiš gledajući kako društvom i međuljudskim odnosima krvavo vitlaju moć, koristoljublje i niske strasti i kako ta letalna kombinacija toliko puta pobjeđuje. Dok sam kao urednica radila s mladim novinarima, najviše me je očaravala ta neiskvarena ljepota mladosti koja srcem gura po svome pa makar svijet propao. Naravno, kasnije dolaze pljuske i neuspjesi, obitelji, djeca, krediti, nepravde i padovi, nemoralne ponude i kakva iznenadna šansa za prekoredni uspjeh koja se ne može odbiti. I nikad ne znaš u što će se razviti čak i materijal koji najviše obećava. Tako ne znamo ni za Tenu. Pitaj boga što će iz nje biti, kamo će je nanijeti. Mnoge Tene propadnu i završe u samopreziru, neke uspiju. Mojih je dosta časno uspjelo, volim što sam bila neki mali dio toga. Svakako, nije problem dobiti veliku priču, da se bljesnuti, nekad se i zvijezde same namjeste kako treba. Ali život je dug, treba ostati i izdržati, a da pritom nisi pljunuo sebi u lice. Ako nastave sa serijom, valjda će nam barem lik Tene ostaviti na tom dobrom putu, tek toliko da povjeruješ kako ne samo novinarstvo, nego i ispravan život, bilo kako bilo, ipak imaju smisla.”

 

 

 

Nataša Bakotić: „Glavna urednica“

 

„Iskoristili su nas, Martine“ kaže na kraju balade svom nasljedniku ( i prethodniku) svježe smijenjena glavna urednica „Novina“,  Alenka Jović Marinković (Olga Pakalović) i potvrdi tezu da su i urednici samo ljudi čije slabosti, međutim,  nisu samo njihove, već imaju utjecaj na tisuće drugih.

 Htjela sam joj reći „A , dobro jutro Alenka, to si mogla znati na početku i da te nije zaslijepila privlačnost moći znala bi da ona nije stvarna i da ti daje važnost samo da digneš glas na čistačicu, potjeraš najmlađu honorarku s posla i gaziš kolege, dok istovremeno strepiš pred vlasnikom novina i odrađuješ za njega prljave poslove. Jesi o tome sanjala kad si gradila karijeru? „

Sigurna sam da je svaki urednik jednom poželio postati glavni, pa bi lagala kad bi rekla da ta želja nije prošla i kroz moju glavu , pogotovo kad mi je značajan broj ljudi kazao da me vidi na tom mjestu. Ljudski je to. Ime mi se vrtjelo među kandidatima- dobar osjećaj.  Novine su ljubav , strast, daju ti moć da mijenjaš svijet,  razviješ vještine da nekome spasiš, ali i uništiš život. Vladar si tuđih života  i to te čini snažnim. Ali, kad tu moć zloupotrijebiš onda pokazuješ svu bijedu svog karaktera.

 Gledajući Alenku sjetila sam se jedne drage kolegice koja mi je na samim počecima moje karijere, dok sam bila samo anonimni honorarac, rekla:  „ Znaš, rast ćeš s vremenom i postat ćeš urednica nekih rubrika, možda i glavna. Ali kad budeš na tim mjestima nikad se nemoj prema kolegama ponašati tako da kad ti istekne mandat nemaš više s kim popiti piće. Urednik si na mandatu, a novinar za cijeli život. „  Bila mi je to jedna od najvrjednijih lekcija u karijeri i još je se držim.

Zato ja nikad neću postati Alenka, lažna veličina s uredom odvojenim od ostatka redakcije, kožnom foteljom i visokom plaćom, koja na kraju završi ponižena, razmrljane šminke, sama među maškarama na ulici, a da joj ni osveta vlasniku nije uspjela. Cijena je previsoka. A plaća nije na vrhu prioriteta kad za svoj životni poziv izabireš novinarstvo. Ima i unosnijih poslova. Poziv kažem s razlogom. Ne samo posao od kojeg plaćaš račune.”

 

 

 

 

Snježana Pavić: „Novinarka kakvih više nema“

 

“Dijana Mitrović samo je naizgled glavni novinarski lik u seriji Novine. Igrajući njen lik glumica Branka Katić tek  fingira novinarku: zaposlena je u Novinama, svi je tretiraju kao novinarku, i to uglednu, ali ona u 12 epizoda nije napisala nijedan tekst. Na samom kraju serije dobila je materijale-bombu, ali ih nije objavila, nego je poslužila tek kao posrednik između izvora i medija koji je to htio i mogao objaviti, a to nisu Novine nego internetski portal. Dijana Mitrović je novinarska zvijezda, netko tko je razotkrivao afere i rušio ministre. Dijana Mitrović novinarka je kakvih danas više nema, nestale su u sistematizacijama i reorganizacijama naših novinskih kuća u zadnjih desetak godina, kad se prepolovio broj novinara u pokušaju novina da prežive u eri interneta. Danas je nezamislivo da se netko bavi samo velikim pričama ili da novinari većinu vremena provode za šankom. Ako se od tebe očekuje da napišeš tri teksta dnevno, fizički to nisi u stanju. Nešto mora stradati, posao ili alkohol. U skladu sa stereotipom o uspješnoj novinarki, sama je i živi s mačkom, puno pije, ne zna kuhati pa jede kajganu. (Kako je uspjela sve te godine živjeti sama i ne naučiti kuhati? A ni auto ne vozi, cccc!) U osjetljivom periodu dok ih preuzima novi vlasnik u redakciji su prema njoj obzirni, puštaju je da ne radi ništa, jer je i to bolje nego da im svojim tekstovima stvara probleme. Ona je zvijezda tzv. istraživačkog novinarstva: serija odlično prikazuje hrvatsku varijantu istraživačkog novinarstva, pa gledamo kako razni posvađani akteri dostavljaju izabranim novinarima povjerljive dokumente kako im u kom trenutku odgovara. A novine uredno to objavljuju, radeći u interesu svojih tajnih informatora. Jer je puno jednostavnije tako puniti stranice, nego recimo ozbiljno analizirati kome ide u prilog posljednja porezna reforma, ili kako naše banke netržišno čuvaju previsoke cijene nekretnina. Dijana Mitrović je 100 posto novinarka, novinarstvo je njen život. Kad joj sestra Anja pokušava ispričati u kakvim se problemima našla u firmi u kojoj radi, Dijana je ušutkava: pa ja sam novinarka! Bolje da ne zna ništa, jer ono što zna morat će objaviti. Pa makar naštetila sestri. Novinarstvo joj je važnije od obiteljske veze. Okej. Problem je što je došlo vrijeme što je i to novinarstvo kojem je žrtvovala sve izgubilo nekadašnji sjaj. Više joj se ne piše. “Nekako je postalo besmisleno. Ajmo popiti još po jednu, to mi jedino još ima smisla”, izgovara za šankom. Preko lika Dijane Mitrović najbolje se vide dramatične promjene u našem novinarstvu u relativno kratkom vremenu. U našim redakcijama više je nećete sresti. U seriji je prikazano kako je ta vrsta novinara-zvijezda s povlaštenim odnosima s tajnim službama postala izlišna jer su sa zbližavanjem vlasnika i uredništava “anonimni izvori” izgubili potrebu za posrednicima. Za obavljanje prljavih poslova više ti ne trebaju posebno plaćene zvijezde, sad će to obaviti i običan novinar. Kako će TV lik preživjeti novu novinarsku eru, koja u Rijeku stiže nešto sporije nego u ostatak Hrvatske? Ako je točno ono što za nju kaže Nikola (“jedino što sam siguran u vezi sa Dijanom je da prezire svaku konstruktivnost”), onda smo sigurni da već u drugoj ili trećoj epizodi druge sezone ona mora puknuti. Od prve epizode Dijana miješa tablete i alkohol, stalno je s čašom u ruci, a da je u stvari samo jednom ili dvaput vidimo pijanu. Tipični pripadnik generacije kojoj je rat presjekao život na pola, od čega se nikad nije oporavila. Roditelji su u Beogradu, ona je vječno dužna bivšem udbašu koji ih je sklonio (izvrstan Zdenko Jelčić), nikad se nije oporavila od prekida veze (Bobo Jelčić) koja bi potrajala da nije bilo rata. Znamo da je sjebana, ali nikad ne saznajemo što stoji u pozadini ljubavničkog odnosa sa mužem svoje sestre Anje (neuvjerljivo mi je da za ljubavnika bira tog tipa, zgodnog šefa kabineta gradonačelnika, premlad je i previše nisko na svim hijerarhijskim ljestvicama, ničim joj ne imponira). Udarac za nju je kad joj sestra pokuša samoubojstvo, a tlo pod nogama joj se zaljulja kad shvati da je sestra saznala za njenu ljubavničku vezu sa svojim mužem. Sestra je više ne želi vidjeti, čovjek koga voli odlazi, u novinarstvu više ne vidi nikakav smisao. “Uživaj dok možeš”, kaže gorko mladoj novinarki koju igra Tihana Lazović. Dijana Mitrović je žena na zalasku karijere i života. Izvrsno izgleda, još je super uspješna, ali se čini kao da je potrošila sve životne karte. Ako joj je život i prije bio tako težak, da je preživljavala kombinirajući tablete i alkohol, kako će preživjeti ovu krizu? S još više tableta i više alkohola? No Dijana djeluje žilavo, u tih turbulentnih mjesec dana serije nije napravila nijedan pogrešan potez, nije se dala navući od novog vlasnika Karduma da izgori kao glavna urednica, nije se dala iskompromitirati ni kao suradnica privremene glavne urednice Alenke. Socijalno inteligentna, dobra je i s mladim kolegama, nigdje ne zatvara vrata. Baš me zanima njena sudbina u drugoj sezoni: producentima je jednostavnije da je likvidiraju, konstruirana je kao lik iz prošlosti, osuđen na nestanak, ali nije isključeno ni da stane na noge i iznova se izmisli kao novinarka. U najgorem slučaju, urednica. Novinarstvo je u ovoj seriji prikazano kao jedini prostor ženske slobode, a Dijana Mitrović kao predvodnica soja slobodnih žena. Kako se sužava autonomija novinarstva, sužava se i prostor ženske slobode. Sumrak tiskanih medija ovdje je metafora za neuspjeh pokušaja ženske emancipacije u balkanskom patrijarhatu.“

 

 

 

 

Sanja Bilas: „Dunja“

 

„Postoji li film, serija ili kazališna predstava bez sporednih likova’ Teško je odraditi ulogu bez tih likova. Nemoguće. Oni i kad šute naglašavaju ono izgovoreno. Kad si žena, često si sporedni lik, ma što radila. Zato je Dunja toliko važna. Dok lista novine, naizgled mirna, pomirena, osjeća navalu riječi koje mora izbaciti. Svakodnevni je to napad u akutnoj fazi njenog statusa- nezaposlene novinarke. Gotovo svu snagu troši kako bi zadržala glavnu ulogu u svom životu, ostala u kadru puno važnije uloge njenog muža. I tako iz dana u dan. Nezaposlena novinarka u borbi s tekstovima koji joj nastanjuju misli, zauzimaju svaki pedalj mozga, o događajima i ljudima o kojima nikad neće pisati… Problem je što neangažiranost, status nezaposlene, ne zaustavlja želju, strast, naprosto potrebu, da primjećuje i da mora o tome pisati. Dunja ne pristaje na pokušaj da funkciju njene uloge svede na bolje shvaćanje uloge njenog filmskog muža. Ona s malo riječi, puno razumijevanja i bez imalo ljutnje, čeka i traži prostor. Mora ga dobiti jer nenapisane riječi gotovo se prelijevaju preko nje. Nestrpljivi gledatelji scene u kojima se pojavljuje ona, koriste da otrče popiti vode, dohvate sendvič ili provjere ručak za sutra. Kakvo olako propuštanje najvažnije lekcije za svaku ženu. Ne pridajući joj pozornost, pristajemo i same u svakom trenutku postati sporedne.

Nezaposlena novinarka znači biti žena u čiju se ulogu nitko ne uživljava, a da pri tome malo nas zna da smo cijelo vrijeme korak do nje. Njene velike oči nam govore da već u drugoj sceni glavne junakinje mogu završiti same za kuhinjskim stolom listajući novine koje nisu napisale. Čekajući dijete, čekajući muža, vapeći za prilikom. Zato nikada ne odustajemo…ni onda kada svima postajemo i nevidljive.“

 

 

 

 

Hana Konsa:  „Mogućnost izbora kao najveća moguća sloboda“

 

„Kao idejna začetnica teksta „novinarke o novinarkama“ prepustila sam odabir likova kolegicama, smatrajući da je to pristojno, i imala sreće u tom našem malom ruletu. Niti jedna se nije „mašila“ za lik u koji sam se zaljubila još od prvih kadrova i koji sam žarko priželjkivala. Lik novinarke iz druge redakcije kojeg glumi Anja Matković. Lijepa mi je, sviđa mi se njen fizički lik. Došla je nekako iz pozadine i serija bi savršeno mogla funkcionirati i bez nje. Dakle, slobodna je tu biti. Može a i ne mora. Pokušala je ponuditi svom uredniku priču oko koje se vrti serija ali razumno je prihvatila odbijenicu. I ide dalje. Uostalom što može, ako želi raditi. Realna je i možda će upravo, zbog osjećaja za moguće, imati dugu stabilnu novinarsku karijeru. Njena priča u seriji je više ljubavna nego radna. U ljubavnoj muci dolazi prijateljicama na vrata tražeći utjehu. Na samom početku, dok lik njena muškarca, biva kao između hridi u oluji, izudaran između posla, žena, i osobnih ambicija, ona je lovac. I ulovi ga, pijanog na šanku. I ima ga. Neko vrijeme. No kada ga, pametna kakva već jest, pita- „Jesi li sa mnom samo zato što sam ti bila pri ruci?“ i kada on na to odgovori potvrdno njeno srce je ranjeno. Radnja se razvija i on od junaka s početka priče postaje moralnim gubitnikom, prodanom dušom. I iako ga redatelj i scenarist ne optužuju previše, ostavljajući dojam gledateljima da je on tek zatečen, zbunjen i ne toliko kriv, markantna novinarka nema takav dojam.

 „Ne javljaj mi se dok ne središ situaciju“ kaže ona njemu u njegovu pokušaju obnavljanja ljubavne veze. E tu je postala mojom junakinjom. Jer stvarno, što će joj moralna gnjida? Zapravo me fasciniralo to što mu je žena iz serije zatvorila vrata – „dok se ne sredi“. Sjajno zar ne? Kolike od nas bi to uistinu napravile?”

 

 

 

 

Hana Konsa

Fotografije: DRUGI PLAN, privatni albumi, obrada fotografija: Žana Krželj

HeraZnanje

 

 

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom