Razgovor s Ivanom Rotim, humanitarna akcija za centar Vinko Bek- “Pokaži ljubav”

 


 

 

Pokaži ljubav

 

Povodom humanitarne akcije Pokaži ljubav koju organizira Rotary klub Zagreb 1241 razgovarali smo s Ivanom Rotim, voditeljicom odjela integracije, centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”, Zagreb, ustanova je za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju slijepe i slabovidne djece, mladeži i odraslih.

Centar Vinko Bek, kabinet za senzornu integraciju je korisnik donacije humanitarne kampanje Pokaži ljubav, molim vas što možete reći o samom humanitarnom događaju. Kako je do njega došlo, tko ga organizira, kakva su iskustva s dosadašnjim humanitarnim projektima i koliko sredstava se može očekivati, te što s njima namjeravate učiniti?

Organizaciju ovog humanitarnog događaja potaknuli su članovi Rotary kluba Zagreb 1242 koji su nas posjetili, upoznali naše korisnike, prepoznali naše potrebe i vidjeli priliku za pomoć. Oni su, zajedno sa Zagrebačkom filharmonijom i HRT-om, organizatori akcije. Kako je cilj akcije pomoć djeci – odlučili su nam pomoći u opremanju kabineta za senzornu integraciju.

 

nf1

 

Koliko je šira javnost upoznata s problemima slijepe i slabovidne djece i odraslih?

Sve više ali nikada dovoljno. Problemi su mnogi – od nedostatnih udžbenika na uvećanom tisku i brajevom pismu, nedovoljnog broja stručnjaka za rehabilitacijske programe pa time i nedovoljne podrške, teškoća kod zapošljavanja… Ipak, nećemo jadikovati jer svi zajedno svakodnevno radimo na mijenjanju stavova a najbolji ambasadori su upravo naša djeca, mnogi od njih danas odrasli ljudi ,koji su, usprkos ozbiljnom i teškom invaliditetu, uspješne i zadovoljne osobe, realizirane u privatnom i poslovnom životu. Ono što je važno znati da za svaki, i najmanji korak, osoba s oštećenjem vida ulaže puno više vremena i napora od videće osobe. To je realitet u kojem osobe s oštećenjem vida žive ali nikako i nikada razlog za sažaljenje.

 Koliko ste zadovoljni potporom države? Što se može više učiniti?

Država preko Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku financira sve naše programe, prepoznaje naše potrebe i uglavnom ih uvažava. Nedostaje nam stručnjaka, prostori za rad nisu najprimjereniji našim korisnicima… Voljela bih da se  mišljenje struke i naše iskustvo u neposrednom radu s osobama s oštećenjem vida više uvažava prilikom donošenja zakona, pravilnika i standarda jednako kao i glas roditelja i korisnika.

 

nf2

 

Na koje načine su riješeni problemi djece i odraslih s poteškoćama vida u razvijenijim zemljama od Hrvatske? Možete li navesti neki primjer, kojem bi mi morali težiti?

Puno smo surađivali s ustanovom Visio iz Nizozemske. Ono što je meni bilo lijepo za vidjeti je da u stručnosti i znanju nimalo ne zaostajemo za njima; dapače oni su od nas uzimali neke primjere dobre prakse i to je bilo lijepo međusobno učenje. Ono na čemu smo svi pomalo zavidjeli nizozemskim kolegama su uvjeti rada – od opremljenosti prostora, dostupnosti pomagala i usluga korisnicima.

Slijepa i slabovidna djeca se suočavaju s mnogim izazovima, ali pokazuje se da kvalitetni rad s njima može donijeti izvrsne rezultate i dobro ih pripremiti za život. Koja je uloga senzornog kabineta u njihovom napretku?

Više od 80 % informacija primamo vidom; to je najvažniji i najbrži kanal za učenje. Djeca s oštećenjem vida trebaju preusmjeriti obradu informacija na druge kanale –auditivni, taktilni, olfaktorni, proprioceptivni. Kod neke se djece može javiti prevelika ili premala osjetljivost na te podražaje –tada govorimo o poremećaju senzorne integracije. U dobro opremljenom kabinetu će terapeuti senzorne integracije nakon procjene raditi na poticanju razvoja i korištenja preostalih osjetila. Terapija se provodi kroz vođenu igru, djeci je vrlo ugodna– potiče ih na kretanje i formiranje adaptivnih reakcija koje vode organizaciji osjeta u mozgu. U terapiju se mogu uključiti djeca od najranije vrtićke dobi do kraja osnovne škole.

 Centar Vinko Bek ima dugu tradiciju i možete se pohvaliti nekim dobrim primjerima uspjeha slabovidne i slijepe djece i odraslih? Možete li ispričati koju priču?

120 godina traje tradicija obrazovanja i rehabilitacije slijepih i slabovidnih u Hrvatskoj, zahvaljujući učitelju Vinku Beku, čije ime ponosno nosimo. Priča je puno…svako naše dijete je jedna priča. Volimo kad su te priče sretne. Teško je izdvojiti nekoga. Meni je ipak, uvijek, prva asocijacija jedan slijepi dječak koji je upisao osnovnu školu u Centru Vinko Bek, upisao klavir u glazbenoj školi našeg Centra. Slijedile su redovne srednja i glazbena srednja škola uz potporu našeg Odjela integracije, zatim i  glazbena akademija. Nezaboravna mi je večer u kojoj je branio diplomski rad –prelijepi koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu. Zaposlio se u Centru Vinko Bek kao naš kolega, profesor glazbe. I onda je ljubav učinila svoje…danas radi kao profesor u glazbenoj školi u jednom gradu na istoku Hrvatske, oženjen je i ponosni otac troje djece. Zahvalna sam što ga poznajem i što sam mogla biti uz njega u jednom dijelu njegovog odrastanja.

Ima još puno dobrih priča, oko 400 osoba s oštećenjem vida godišnje je u našim mnogobrojnim programima, od 0 do 65 godina, u cijeloj Hrvatskoj. Vesele nas svi njihovi uspjesi, koje oni rado dijele s nama –pronalaženje posla, završavanje škola i fakulteta, zasnivanje obitelji – sve ono što jedan život čini ispunjenim i „normalnim“. Ipak, nikada ne smijemo zaboraviti kako su za takav rezultat oni uložili puno više vremena i truda od nas i zato je svatko od njih zaslužio poštovanje i pomoć kada je potrebno, nikako sažaljenje. Kako bi rekao Vojin Perić: „Ja se ne bojim svoje sljepoće, ali me plaši vaša. A možda me još više od vaše plaši njihova. Jer, njihova sljepoća može naškoditi i meni i vama, a vaša samo vama. Meni je žao vas. Žao mi je svih koji me žale, pa se bojim da ćemo od silne uzajamne žalosti i proplakati, i pretvoriti se u klupko slanog tekućeg kamena od kojeg duša vene i svijet se gubi napamet“

Osim što su djeca kojima je namijenjen kabinet senzorne integracije slijepa ili slabovidna, često imaju i druge oblike invaliditeta. Kako im senzorni kabinet može pomoći?

 Terapija senzorne integracije primarno je namijenjena djeci koja uz oštećenje vida imaju i dodatne teškoće. Ona bi trebala olakšati njihov dnevni život, naviknuti ih na svakodnevne rutine i pripremiti za nova iskustva. Nitko od nas nema savršenu integraciju osjeta. Ipak kod djece s dodatnim teškoćama ovaj poremećaj može otežavati vrlo jednostavne aktivnosti kao što je hranjenje, pranje ruku, igra s različitim materijalima i dovesti do nepoželjnih oblika ponašanja. U našem novom kabinetu senzorne integracije oni će uz educirane terapeute naučiti kako se što bolje nositi sa svakodnevnim izazovima. I to uz igru!

S kojim se izazovima susrećete u vašem radu?

Izazovi su svakodnevni ali svakodnevno i odgovaramo na njih. Predrasude su još uvijek najveća prepreka i zato svi mi koji smo profesionalno vezani uz slijepe i slabovidne osobe, a još više oni sami, svakodnevno dokazujemo da su slijepe i slabovidne osobe jednakopravni i jednakovrijedni članovi ovog društva – samo im trebamo svi dati priliku da nam to i pokažu.

 

 

Hana Konsa

Fotografije: Centar Vinko Bek

HeraZnanje

 

 

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom