Žana Krželj: Ona leti!

 

MALA, VELIKA LJUBAV IZ STOBREČKE UVALE

 

12140986_1022654184463275_4283407057028918568_o

 

Svakodnevno je, i ujutro i predvečer, promatram već punih mjesec dana. Pojavila se početkom rujna u stobrečkoj uvali. Mala roda. Odmah ti se i ime nametne. Malena. Poput malog djeteta koje traži oslonac pri prvim koracima, tako je i Malena nesigurno koracala na tankim nogicama uz sam rub uvale istražujući novo i nepoznato područje.

U početku sam mislila da je samo trenutno tu i da joj je ova uvala jedno od odmorišta na putu u toplije krajeve. Ali nije bilo tako. Svakog jutra sam je ponovo nalazila na istom mjestu.

Odakle se uopće stvorila, tako malena i sama? Je li se možda izgubila? Jesu li je ‘njezini’ zaboravili ili namjeno ostavili? Možda ne može letjeti? Bezbroj mi se pitanja motalo po glavi. Gdje spava? Trebam li nekog zvati da dođe po nju?

Malenu nisu brinule moje brige. Svakim je danom bivala sve opuštenija i sigurnija. I činilo se, prilično zadovoljna. Možda se jednostavno odvojila od jata jer joj se nije dalo letjeti dugo i predaleko kad je u Stobreču nasla sve sto joj je potrebno. Ugodnu klimu, obilje hrane i mnoštvo prijatelja.

Pješčana, plitka stobrečka uvala prepuna je riblje mladji pa se tu svakog jutra sjati na stotine malih galebova. Na njih uvijek budno paze 3-4 odrasla galeba i jedna stroga siva čaplja koja ‘s visine’ nadgleda sve događanja u uvali. Sve zajedno izgleda kao osnovna škola za morske ptice u kojoj se Malena posve dobro snašla. Pametnica. Odmah je naučila lovit ribu. Umiri se, istegne vrat i gleda, a ribice iskaču. izazivaju… a onda se ona gegajući zaleti i… ribica je u kljunu. I tako cijeli dan.

Zajedno s Malenom, ovu malu školu pohadja i nekoliko mladih crnih gnjuraca. Iako rone k’o veliki, čini se da se ne osijecaju najugodnije pa se drže po strani. Malena nema tih kompleksa. Uvuče vrat i ušeta medju male galebove pa izdaleka izgleda kao galebić na štulama.

Uživala sam je gledat kako uživa. Brige su se opet pojavile s prvom velikom neverom i padom temperature. Jugo je bilo prejako, a ona tako sitna i lagana. Gdje je Malena? Je li se negdje sklonila?

Dva dana je nije bilo, a onda sam je ponovo vidjela kako trčkara po uvali.

Pokušavala sam shvatit gdje je bila. Nikad je nisam vidjela da leti. Ne može ni u moru biti cijelu noć. Svašta mi je padalo na pamet, ali ništa pametno. Odlučila sam da ću sutra zvati ‘nekog’, nemam pojma koga, ali pomisao da se navečer šćućuri tu negdje, uz neki zid, mi je bila nepodnošljiva.

Ipak, nikog nisam nazvala. Uobičajena predvečernja šetnja donijela mi je neočekivanu radost. Kao da je čekala da se pojavim i da mi pokaze sto može i sto je naučila, Malena se odjednom vinula u nebo i odletjela.

Neopisiv osijecaj sreće koji sam osjetila u tom trenutku me je i samu iznenadio. Malena leti?!? Malena može letjeti?!?

Malena letiiiiiiiiiiiiiiii… Malena letiiiiii… Mojoj sreći nije bilo kraja. Ipak je negdje sebi stvorila dom u koji se svake večeri vraćala. Bila sam doslovce zadivljena. Ma ko bi rekao da je ta mala duša, tako sitna i nježna, toliko sposobna i toliko snalažljiva. A sama!!!

Ali, to nije bilo sve. Ne znam kako rode komuniciraju na daljinu i kako izgleda njihova satelitska oprema, ali sam sigurna da je imaju. Jer, prije 7 dana u uvalu je doputovao mali Rodan. Tek neznatno veći od Malene, ali puno vise razigran i nestašan. Barem meni tako izgleda. Malena ga vjerojatno smatra neozbiljnim. I dosadnim. Ali ga tolerira. Samo ona zna iz koje se daljine on vratio da bi bio pored nje.

Malena i dalje po cijeli dan trčkara i lovi ribu, Rodan se i dalje po cijeli dan igra. Leti po uvali amo-tamo, svaku malo se zaleti prema njoj, ona ponekad malo poleti s njim, ali ga najčešće ne obadaje. Ima posla.

Ali navečer zajedno odlete negdje prema Barutani. U svoj dom. Malena i Rodan. Mala, velika ljubav iz stobrečke uvale.

 

Žana Krželj

 

HeraZnanje

 



Odgovori

Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom