Ludovico Einaudi- fina glazba za vaše najbolje trenutke

 Zvonko Žuvela

 

Jednom sam negdje pročitao: Einaudi je vjerojatno najpoznatiji kompozitor za kojeg nikada niste čuli! Duhovito, mora se priznati, a koliko točno… eh, pa ne znam, ali čini mi se, moglo bi biti baš tako 🙂 Ustvari, kladio bih se da ste ga čuli već na desetke puta jer je komponirao glazbu za mnoge poznate filmove, ali instrumentalna glazba nema takvu publiku zbog koje bi se mediji raspisali o njegovim ‘nestašlucima’ i koja bi svoj interes na kraju usmjerila na trač, pikanterije i pojedinosti iz neurednog života umjetnika, uostalom Einaudi nije čovjek o kojem bi se moglo tako nešto reći jer on je naprosto fin čovjek, umjetnik za kojeg vam se stalno čini da prenosi neke poruke, ali vam ne uspijeva odgonetnuti koje sve dok vam sam ne kaže što ga pokreće.

Inače, Einaudi je stvarno zanimljiva osoba, uglađen, nalik na profesora i biografije kakvu ima društvena elita koja svoj položaj gradi na prestižu u nekim priznato vrijednim područjima. Naravno, kad ljudi poput Einaudia pričaju o svojem životu, imaju o čemu pričati i sve se tu nađe, uključujući i buntovna razdoblja iz mladosti, rane dodire s umjetnošću, poznanstva s izvanrednim ljudima i jedinstven, prepoznatljiv stav i radni manir svojstven onima koje je život mazio, ali oni za to nisu previše marili. Obitelj u kojoj je odrastao zarana mu je zacrtala specifične interese koji su na kraju skrenuli u nešto posve drugo, no to nije nikakva rijetkost.

Improvizacija je osnova njegove kreativnosti, a kod ljudi njegovog kalibra imaginacija i stalno nadahnuće je nešto što se podrazumjeva. Einaudi iza fasade krotgog i mirnog čovjeka živi unutrašnji život jednog nemirnog duha kojem su snovi i java nešto u čijem rascjepu nalazi nadahnuće…

In one dream, I was in an elevator with Paul McCartney and he was singing a fantastic song from The Beatles that I’d never heard….

Metaforičnost je univerzalna premisa umjetnosti, a glazba i likovna umjetnost to savršeno kombiniraju, napose ova vrsta glazbe koju Einaudi stvara. Inače, prva nakana mladog Einaudia bila je slikarstvo u kojem je bio i ostao jako zagrijan za sve od Vasilija Kandinskog pa kako je Kandinsky i meni zanimljiv, pokušat ću u dogledno vrijeme povezati nešto u tom smislu, nadam se da bude vrijedilo truda 🙂 i više usput- Kandinsky je jednom izjavio: Kad želim naći boju, slušam glazbu!

Premda je Einaudi nesumnjivo zanimljiv čovjek, njegovo poslanje je glazba i ako se o Kandinskom može pričati na dugo i široko, mislim da je Einaudia vrijedi slušati jer njegova glazba je inspirativna, navodi vas na plemenitu i lijepu stranu ljudske naravi, smiruje vas, ali u isti mah ta glazba ima svoj unutrašni nemir iz nadahnuća umjetnika i budi vaš duh, daje vam snagu i misao ne samo da preživite nego i da uživate u ljepoti i dubini dobre glazbe jer ona je doista jedinstven i prekrasan dar koji nam je evolucija poklonila, uostalom i sam Einaudi govoreći o svojoj glazbi upravo to kaže:

Music is a way of inspiring different thoughts, without saying things directly, it can open your mind to thinking
Glazba ima moć nadahnuća misli bez da se izravno govori, glazba otvara um za misao

Na kraju, za ovaj članak sam kao prilog odabrao jednu stariju numeru, Divernire u zbilja dobroj izvedbi i uz sjajan orkestar u Albert Hallu, London. Snimka je kvalitetna, glazba je predivna, ali za doživljaj trebate i vrijeme, raspoloženje i još ponešto, no ako sve to imate, jednostavno uživajte jer Einaudi je kompozitor glazbe za ugođaj 🙂

Zvonko Žuvela

HeraZnanje

 

 



Ako sadržaj nalazite vrijednim čitanja, lijepo vas molimo da nas podržite FB Like klikom